Poštovani gospodine biskupe Franjo,
prije točno 40 godina bili smo u bazilici svetog Petra u Rimu. Bio je prohladan dan, bez snijega, a poslije podne u 16 sati počeo je obred posvete šestorice novoimenovanih biskupa. Bili ste imenovan za banjalučkog pomoćnog biskupa tadašnjem biskupu Ordinariju mons. Alfredu Pichleru. Posvetio Vas je toga dana, sada sveti, Papa Ivan Pavao II. Nastavili ste djelovati kao profesor na Sarajevskoj bogosloviji, a nakon tri godine, na svetkovinu sv. Bonaventure 15. srpnja 1989. naslijedili ste biskupa Pichlera. Već 1987. počeli ste graditi Svećenički dom, nastavili ste s raznim pastoralnim aktivnostima. Nije dugo trajalo do početka rata devedesetih godina u bivšoj državi. Biskupija je doživjela i preživjela gotovo totalnu dezintegraciju, ali je opstala s jako reduciranim brojem vjernika. Puno se toga izdogađalo u proteklih 40 godina. Trebalo je sve to proživjeti i preživjeti. Ne samo odlazak naših vjernika, nego i kućni pritvor 1995. (koji je trajao više od pola godine) i Vaš štrajk glađu iste godine, ali s Božjom pomoću sve ste izdržali. Bili ste referentna točka za nas svećenike, za časne sestre, za naše vjernike. Tumačili ste bezbrojnim delegacijama, koje su dolazile u Biskupiju, situaciju katolika naše Biskupije, nažalost su samo malobrojni pozorno i sa zanimanjem slušali Vaše riječi. Na Svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM 8. prosinca 2023. dobili ste nasljednika u osobi mons. Željka Majića, mostarskog svećenika, koji je ustoličen 2. ožujka 2024. Teško je u par rečenica prikazati sav Vaš rad, trud i muku svih tih 40 godina. Prisjetimo se riječi sv. Pavla apostola, koje on piše svom učeniku Timoteju (Tim 4,7-8): Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti…
U ime svećenika naše Biskupije želio bih Vam zahvaliti na Vašem dugotrajnom radu i poželjeti mirne umirovljeničke dane u našem Svećeničkom domu. Živjeli.
