21. NEDJELJA KROZ GODINU
„Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“
vlč. mr. Zlatko Matić
tajnik biskupa
Evanđelje: Iv 6, 60-69
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:
»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Današnji Isusov govor kojega nam donosi apostol i evanđelist Ivan jest poticajno pitanje svakome od nas današnjih Isusovih učenika i učenica, pitanje koje želi razbuditi uspavanost i suhoću vjere, te osvježiti, učvrstiti naš vjernički korak prema Njemu. Isus i tebe i mene danas pita: „Da možda i vi ne kanite otići?“ (Iv 6, 68)
Isusova riječ može različito djelovati i na nas! Međutim kod Isusa nema dvosmislenosti niti nejasnoće u govoru i djelovanju. Isus je direktan, izravan, odlučan, beskompromisan kada je u pitanju istina o Bogu i o Njegovom ljubljenom stvorenju, čovjeku tj. osobi (tebi i meni). A istina je da se Bog darovao iz ljubavi i da ljubi sva svoja stvorenja i želi da ona budu sretna i ispunjena životom koji je utemeljen na Isusu i da svi k Njemu dođemo.
Naša svakodnevica prepuna je izazova koji nas zahvaćaju i traže naše djelovanje, naš vlastiti vjernički odgovor. Zasigurno je „lakše“ tražiti široka vrata i prostran put, te ići „linijom manjeg otpora“, nego poslušati „tvrdu besjedu“ Isusa koji potiče na bezrezervnu ljubav prema svakoj osobi bila ona lijepa u našim očima ili ne, pametna ili ne, ograničena i nesavršena ili primjer za nasljedovanje. Pa se može vrlo lako dogoditi da i nas „život stisne“ te se umorimo i počnemo „mrmljati“ i predbacivati Bogu za vlastite neuspjehe i promašaje, za neostvarene i nedosanjane ciljeve i čežnje te na žalost, „bacimo sve niz rijeku“ upravo poput Farizeja iz današnjeg Evanđelja. Budimo svjesni da sve ono što posjedujemo, što smo postigli ili smo bili ili ćemo tek postati na ovom „materijalnom“ svijetu, sve to ima svoj ograničeni rok trajanja. Ono što je samô od tijela i od ovog materijalnog svijeta, kao i svjetska slava, sve to neminovno prolazi. I mi smo tome svakodnevni svjedoci. Baš zato utvrdimo i mi svoju odluku i oslonimo se na Isusa i na njegov Sveti Duh, jer samo On oživljuje osobu i daruje joj život u izobilju. Najbolji način za pobjeđivanje vlastitog egoizma jest u recepturi da „sve što činimo, učinimo za Isusa“ (sv. Majka Terezija).
Stoga neka i naš odgovor danas i uvijek bude upravo onaj koji smo čuli od Petra: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« Amen.
