29. NEDJELJA KROZ GODINU
„Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“
vlč. mr. Zlatko Matić
tajnik biskupa
Evanđelje: Mk 10, 35-45
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Sinovi Zebedejevi u današnjem odlomku Evanđelja po Marku predstavljaju upravo našu krhku, slabu, zemaljsku, ograničenu, grešnu ljudsku narav. Oni rade, tj. „služe“ samo za vlastiti uspjeh, za nagradu, za novac, za moć, za prestiž. Slobodnim rječnikom govoreći zahvaćeni su bolesnom ambicijom. Njihova motivacija prožeta je i usmjerena jedino egocentrizmom, koji isključuje druge, a veliča sebe i svoja dostignuća, postignuta vlastitim snagama. Neka je meni dobro, a za druge mi se fućka!
Postavlja se pitanje i Tebi i meni: što znači u mojim očima biti sluga? Što znači biti kršćanin na djelu koji se svojim životom opredijelio nasljedovati Isusa-Slugu? Kako sam ja upoznao Isusa i kako ga drugi doživljavaju po mome životu? Služim li drugima kao primjer za nasljedovanje ili ne?
Ova i slična pitanja nam mogu pomoći da ustanovimo činjenično stanje naše besmrtne duše, našeg duhovnog života, našeg istinskog nasljedovanja Isusa!
Upućene su nam jasne poruke: „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127); te kako sam Isus reče u Evanđelju po Ivanu „Uistinu bez mene ne možete učiniti ništa“ (15, 5). Dakle, ukoliko se oslonimo samo na svoje ovozemaljske fizičke snage, zasigurno ćemo propasti i sva naša materijalna sigurnost će biti jedino osuda protiv naše bahatosti i umišljenosti. Baš zato u današnjem evanđeoskom odlomku Isus daje savršen model za ostvaren, radostan i uspješan život i u Božjim i u ljudskim očima: „Tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga“ (Mk 10, 44).
Isus potiče na nesebičnu ljubav prema svakoj osobi, prema svakom životu, bilo da se radi o kršćanima ili nekršćanima, o Hrvatima ili ne-Hrvatima, o pripadnicima jedne političke stranke ili druge! Osoba koja je upoznala Isusa u svom životu, ne može mrziti, zlostavljati, vrijeđati, psovati, nanositi nepravdu ni svom životu niti životu svojih bližnjih, niti sebe uzdizati iznad drugih! Nego svojim životom treba oduševljavati i druge za Isusa, kako bi i drugi i drugačiji, zavolili Isusa te svoj život stavili u Njegove ruke, svoju vladavinu stavili pod Njegovo vodstvo, svoju posao Njegovoj mudrosti.
“Civilizaciju ne smijemo suditi i cijeniti na temelju toga koliku je moć ostvarila, već po tome koliko je u svojim zakonima i djelima izrazila ljubav prema čovjeku.” D. Tagore
