Župa Barlovci, 15. lipnja 2025., imala je trostruko slavlje: prvo i najvažnije svetkovina Presvetoga Trojstva koju slavi Katolička Crkva po cijelome svijetu, drugo je slavlje zaštitnika župe, sv. Vida, a treće je primanje sakramenta prve pričesti, kojem je pristupilo dvoje djece, jedno iz župe Barlovci, a drugo iz župe Trn.
Preostali župljani, ove raspršene župne zajednice, sa svojim duhovnim skrbnicima, radosni su za svako slavlje sakramenata inicijacije kroz godinu, bilo krštenja, krizme ili prve svete pričesti.
Župna crkva je bila ispunjena hodočasnicima sv. Vidu, ali i obiteljima i rođacima prvopričesnika. Misno slavlje je predvodio fra Domagoj Šimić, gvardijan samostana Petrićevac u zajedništvu s domaćim župnikom fra Dujom Ljevarom i još četiri svećenika Banjolučkog dekanata: vlč. Žarkom Vladislavom Ošapom, vlč. Zlatkom Matićem, fra Dujom Ljevarom i fra Rafaelom Ivankićem.
Fra Domagoj se u propovijedi osvrnuo na svetkovinu Presvetoga Trojstva, kojega ljudski um ne može svojim snagama dokučiti, a koje je i temelj naše vjere, Trojstva u jedinstvu, jedan Bog, a tri božanske osobe čija je sveza savršena ljubav, koju bi i mi vjernici, trebali prenijeti u svoj život. I „sv. Vid je u svojoj vjeri imao i pokazao to svjedočanstvo ljubavi. Sveti su, pa i sveti Vid, uzori za našu vjeru kroz svoju molitvu, predanost Bogu i bližnjemu. I za ove naše prvopričesnike možemo reći da su svete duše, zbog svoje mlade dobi, neiskvareni i iskreni“, kazao je propovjednik. U nastavku je iz oltarskog buketa uzeo jednu ružu, kojoj je trgao latice i bacao na pod navodeći kušnje života i grijeh na koji, kako postajemo stariji, malo po malo pristajemo. Ruža je na kraju postala „očerupana“, kao duša onih koji pristaju na grešnički život. „Želim da ne postanete ‘ogoljeni’ kao ova ruža, nego da ustrajete u životu po vjeri“, zaključio je fra Domagoj obraćajući se prvopričesnicima.
Na kraju misnog slavlja uslijedilo je fotografiranje svećenika s prvopričesnicima. Znakovit je to prizor, jer je u župi u godinama prije rata bivalo 100 i više prvopričesnika po jednom godištu, a danas je skroz drugačiji omjer, više svećenika nego prvopričesnika, ali srce veseli i njih dvoje. Veliki su kao „dva milijuna ljudi“ i više.
J.A.
