Uoči 69. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 20. ožujka 2017. u večernjim satima biskupi su slavili zajedničko Euharistijsko slavlje u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru na liturgijsku proslavu sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije. Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, u zajedništvu s četvoricom biskupa i koncelebraciju petnaestak svećenika, dijecezanskih i franjevaca. Na Svetoj misi sudjelovao je i veći broj redovnica raznih kongregacija, a brojni vjernici ispunili su mostarsku stolnicu. Prigodnu propovijed, koju prenosimo u cijelosti, uputio je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren:
Preuzvišeni biskupe Ratko, uzoriti kardinale Vinko, braćo u biskupstvu i svećeništvu, poštovane časne sestre, dragi puče Božji, dragi štovatelji, prijatelji sv. Josipa, Bog je dao našoj biskupiji Mostarsko-duvanjskoj sv. Josipa kao zaštitnika kojega je svaka generacija otkrivala i prihvaćala kao svoga. Kroz stoljeća je ljubav Božja djelovala preko njega i djeluje još uvijek i u našim danima. Sv. Josip je svetac nad svecima jer je živio na samom izvoru svetosti zajedno s Isusom i Marijom. Približimo se sv. Josipu da nas nauči ljubiti Isusa i Mariju, da nas nauči poniznosti i kršćanskoj skromnosti, kako bismo razumjeli da se sva naša veličina nalazi u služenju braći u nevolji, u kojima se nalazi Isus.
Braćo i sestre, današnje Evanđelje govori o dvanaestgodišnjem Isusu u Hramu. Za vrijeme hodočašća u jeruzalemski Hram dječak Isus, a da to njegovi roditelji Marija i Josip nisu znali, susreo se s učiteljima vjere, slušao ih i pitao, i svi bijahu zaneseni njegovim odgovorima. Tora (židovski Zakon) propisivala je da se svaki Izraelac mora pojaviti u jeruzalemskom Hramu na tri velika blagdana: na blagdan Pashe, blagdan Sedmica (Pedesetnice) i blagdan Sjenica (usp. Izl 23,17; 34,23; Pnz 16,16). Jesu li žene bile dužne hodočastiti u Jeruzalem, o tome su se sporile dvije teološke škole (Šamajeva i Hillelova), jedna je bila za, a druga protiv. Za dječake je obveza vrijedila nakon 13. godine života. Činjenica da su i Josip i Marija pošli na hodočašće zajedno s dječakom Isusom pokazuje da je Isusova obitelj bila pobožna. Cijeli Izrael je hodočastio u jeruzalemski hram, hodočastio na susret s Bogom.
Na povratku kući dogodilo se veliko iznenađenje, koje se sastojalo u tome da je dječak Isus ostao u Jeruzalemu. Nije putovao natrag s ostalima, a njegovi su roditelji to primijetili tek na svršetku prvoga hodočasničkoga dana. To je dokaz kako su Izraelci svojoj djeci dopuštali slobodu da se druže s vršnjacima i prijateljima tijekom putovanja, a navečer su ih očekivali. Isusovi roditelji su bili zabrinuti i našli su Isusa tek nakon tri dana – u Hramu, gdje sjedi među učiteljima, sluša ih i postavlja im pitanja.
Joseph Ratzinger (papa u miru Benedikt XVI.) i još neki teolozi tvrde da ova tri dana Isusove odsutnosti znakovito upućuju na tri dana između križa (Isusove smrti na križu) i uskrsnuća (Isusova povratka nebeskom Ocu). To su tri dana trpljenja zbog Isusove odsutnosti, jer je Marija rekla dvanaestgodišnjem Isusu: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ (Lk 2,48). Marija je već tada osjećala nešto od one boli koja će joj za vrijeme Isusove muke i smrti na križu probosti srce (Lk 2,35).
To stoji, dakle, ta dimenzija stoji, ali ne treba zanemariti ni drugu dimenziju. Tim odlaskom od obitelji, koji je trajao tri dana, najavljuje se ono što će Isus učiniti kada kao zreo čovjek počinje javno djelovati. Tada će napustiti svoju obitelj i sa svojim učenicima naviještati riječima i ostvarivati djelima Božje kraljevstvo. Svi naši zemaljski očevi i majke su dobri, ali u svima njima i u svima nama ima sebičnosti, pristranosti, zavisti, nepravde i koječega drugoga. Sjetimo se kako smo se kao dječaci zauzimali za pravdu i istinu i kako su nam naši roditelji govorili „Nemoj, sinko, što će ti to, bolje ti je šuti i slušaj!“ Znali su naši roditelji da zauzimanje za pravdu i istinu vodi u sukob sa silama zla i nepravde i da to zauzimanje može njihovu djecu odvesti u zatvor ili napokon u smrt. Isus je odgovorio svojim roditeljima: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ Njegovi roditelji nisu razumjeli te riječi, ali su ih čuvali u srcu, što znači da je njihova vjera s vremenom sazrijevala.
Nebeski je Otac sve ljude stvorio i svima želi dobro, i sve želi spasiti. Ako smo vjerni Božjoj volji koja želi dobro svakom čovjeku i svakom svom stvorenju, onda možemo cijeli svijet, cijelo čovječanstvo i svakoga čovjeka pretvoriti u skladnu i složnu zajednicu u kojoj će se ljudi uzajamno poštivati i ljubiti i slaviti svoga nebeskoga Oca. Biti vjeran nebeskom Ocu znači biti vjeran pravdi za sve, istini za sve, slobodi za sve, punom životu za sve. Isus je, dakle, propovijedao i prakticirao Božje kraljevstvo, Božju vladavinu. Budući da na ovom svijetu ima puno nepravde, odluka za Božje kraljevstvo vodi nas u nevolje i u sukobe sa silama zla i nepravde, ali to je put vjernika. Marija i Josip nisu razumjeli Isusove riječi, ali su ih čuvali u svom srcu i njihova je vjera s vremenom sazrijevala. Da ne bi netko krivo shvatio, treba reći sljedeće. Trebamo poštivati i ljubiti svoje roditelje, ali uvijek biti svjesni nebeskoga korektiva, a to je nebeski Otac. Neću se odreći svoga oca i svoje majke, ali ću priznati nepravdu ako su je počinili.
Braćo i sestre, Crkva nam želi pomoći čitati život sv. Josipa u svjetlu Abrahamove vjere: kao što je Abraham, uistinu, vjerovao riječi Gospodinovoj, nadao se protiv svake nade, te je postao otac mnoštva narod, tako je Josip vjerovao nebeskom Ocu i zbog toga je nazvan pravednikom. On je bio zaštitnik Svete Obitelji, on je zaštitnik svete Crkve, on je zaštitnik hrvatskog naroda, kojega je hrvatski sabor davne 1687. god. „jednoglasno“ izabrao i proglasio zaštitnikom; on je zaštitnik i mostarsko-duvanjske biskupije. Sve kongregacije koje su nastale radi činjenja dobra siromašnima, bez iznimke, izabrale su sv. Josipa za zaštitnika.
Slavi sv. Josipa mnogo su pridonijeli dokumenti crkvenog učiteljstva, osobito pape Pija IX., koji je 8. prosinca 1870. sv. Josipa proglasio zaštitnikom svete Crkve i zbog izvanrednih milosti koje je primio od Boga, njegovo štovanje nadvisuje štovanje svih ostalih svetaca (usp. dekret Inclytum patriarcham od 7. srpnja 1871.).
Krasnih su misli o sv. Josipu izrekli pape: Leon XIII., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII. (uveo blagdan sv. Josipa radnika, koji se slavi 1. svibnja). Ivan XXIII. apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom II. vatikanskog sabora. Sabor je uveo ime sv. Josipa u I. kanon, a zato je zaslužan mostarsko-duvanjski biskup Petar Čule, koji se za to svojim uvjerljivim govorom na Saboru bio živo založio, a papa Ivan XXIII. odmah uvažio njegovo zalaganje.
Braćo i sestre, važna je pobožnost prema sv. Josipu i u današnjem vremenu, jer je ugrožena najveća svetinja našeg naroda – obitelj i najvažnija ustanova zdravog društva – brak. Time je i smanjen broj rođene djece, a bez djece nema ni budućnosti. Drag nam je sv. Josip jer je od svih smrtnika bio najbliži Isusu i Mariji, drag nam je zbog svoje vjernosti i tihog služenja otajstvu spasenja. Crkva osobito u novije vrijeme ima veliko pouzdanje u njega te mu se utječe u raznim velikim potrebama. Očito je da je sam Bog htio proslaviti svoga poniznog, tihog i poslušnog slugu. On je dostojno ispunio svoje životno poslanje i kao takav zaslužuje i naše povjerenje i udivljenje. Dragi prijatelji, svetom Josipu, zaštitniku opće Crkve i mostarsko-duvanjske biskupije povjerimo sve najdraže: obitelji, prijatelje, domovinu…
Pjesma Idite k Josipu najbolje izražava raznolikost životnih potreba u kojima su se vjernici nalazili i utjecali sv. Josipu za pomoć:
Idite k Josipu!
Kad pritisnu boli – u toj suznoj doli,
Idite k Josipu!
Nesreća kad bije – a pomoći nije,
Idite k Josipu!
Kada duša zdvaja – pati od očaja,
Idite k Josipu!
Žalost kad vas muči – jer nemir je u kući,
Idite k Josipu!
Teška kad vas tuga – muči radi duga,
Idite k Josipu!
Kada vjeru gubi – koga srce ljubi,
Idite k Josipu!
U napasti jakoj – u potrebi svakoj,
Idite k Josipu!
Kada snaga pade – zdravlju nema nade,
Idite k Josipu!
Kad se život gasi – žića minu časi,
Idite k Josipu!
Duša kad poleti – u raj gore sveti,
Idite k Josipu!
Amen!
Mostar, 21. ožujak 2017.
