AudioIzdvajamoVijesti 2023. godina

AUDIO: RAZGOVOR BISKUPA KOMARICE ZA RADIO MIR MEĐUGORJE U POVODU 20. OBLJETNICE PAPINOG POHODA BOSNI I HERCEGOVINI U BANJOJ LUCI

Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, 19. lipnja 2023. dao je telefonski intervju Radiopostaju Mir Međugorje koji prenosimo u cijelosti:

Dragi slušatelji, pratite program radiopostaje Mir Međugorje. U četvrtak 22. lipnja Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci i Franjevački samostan Presvetog Trojstva Petrićevac organiziraju obilježavanje 20. obljetnice pastirskog pohoda pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini u Banja Luku i proglašenje Blaženim Ivana Merza. Tim povodom s nama je mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki.

Hvaljen Isus i Marija, dobro nam došli.

Uvijek hvaljen bio Isus i Marija i vama i svima koji nas slušaju. Hvala vam velika da se zanimate za nas ovdje i za Crkvu u Banjolučkoj biskupiji i banjolučkom kraju.

Oče biskupe, bliži nam se 20. obljetnica pastirskog pohoda pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini. Kažite nam, kakvi su dojmovi nakon ovih 20 godina i možemo li se za početak prisjetiti toga velikog događaja?

Da, svakako je za sve nas, koji smo imali sreću živjeti za vrijeme ovog jednog od najvećih sinova Crkve u novije vrijeme, u novijoj povijesti Crkve, svetoga pape Ivana Pavla II., nezaboravnog velikoga, istinski velikoga pape i velikog mirotvorca i čovjekoljupca kojega je priznavao cijeli svijet, da i mi ovdje u Bosni i Hercegovini i naša, u ratu, nažalost, jako satrvena Crkva domovinska, a osobito u Banjolučkoj biskupiji, da smo imali sreću njega imati u svojoj sredini odnosno Crkva u Bosni i Hercegovini čak dva puta, a evo i mi ovdje u Banjolučkoj biskupiji da je on k nama došao na vlastitu pobudu iako je bio teško bolestan i dva tjedna prije toga je bio u Hrvatskoj. Ali evo, Bog je tako htio i znam da je on to sam, na temelju određenih sugestija njegovih suradnika da radi svoje zdravstvene situacije i, također, mogućnosti proglašenja našega velikog sina, najvećega sina naše biskupije i naše domovine blaženoga laika Ivana Merza, blaženim. Dakle, on je ipak želio doći u Banjolučku biskupiju, satrvenu, prekriženu koja je ostala ovdje, u banjalučkom kraju, potpuno bez katolika, u nesretnom ratu, iako su se katolici miroljubivo cijelo vrijeme rata ponašali. Oni su s ovoga mjesta iskorijenjeni.

Papa je meni osobno rekao da ne može dozvoliti da tri biskupije „pred nosom“ Rima nestanu te da će sve učiniti da se zaštiti katolike i u Banjoj Luci, i u Sarajevu, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i na drugim mjestima gdje su ugroženi, i da isto tako konsekventno doprinose općem dobru u svojoj sredini. Ta njegova veličina i taj njegov potez je nezaboravna i ne smije biti zaboravljena i za buduće generacije katolika, koliko god nas bilo ovdje i u Bosni, pogotovo u Banjolučkoj biskupiji. Njegov svijetli primjer nas zadužuje. Morat će ostati u trajnom pamćenju, u trajnoj memoriji katolika i svih dobronamjernih ljudi. Dolaskom u Banju Luku on je počeo skidati jednu tešku, nepotrebnu mrlju, prljavu mrlju, zločinačku mrlju s grada Banja Luke i banjolučkog kraja. Banja Luka to nikako ne zaslužuje što joj se nametnulo, i zato je počeo ponovno jedan novi svijetli znak nad Banjom Lukom visjeti, jer su ljudi iz cijeloga svijeta, prateći Papin pohod, odjednom počeli mijenjati mišljenje o Banjoj Luci, da nije više Banja Luka crna mrlja na karti Europe, nego da tamo ipak ima i bijeloga, ima konstruktivnoga, ima ljubavi, ima dobrote, ima širine, pogotovo koju šire katolici, ne svojom snagom nego Božjom snagom.

Uvelike imamo zahvaliti, i ja osobno i biskupija, svetom Ivanu Pavlu II. jer je on i imenovao i zaredio sadašnjega banjalučkoga biskupa, i kako je rekao, uzdignuo na čast oltara najvećega sina Banjolučke biskupije, podrijetlom Banjolučanina, laika, intelektualca, vrhunskoga i dubokoga vjernika, Ivana Merza postavio za uzor i za zaštitnika osobito laika katoličkih, odnosno pogotovo mladih.

Tom prigodom papa Ivan Pavao II. na svečanoj Misi na Petrićevcu u Banjoj Luci blaženim je proglasio slugu Božjega Ivana Merza.

Tako je. I baš zato imamo dupli razlog da toga dana obilježimo jednom zahvalnom Svetom misom, koju će predvoditi, na moju zamolbu, Apostolski nuncij u BiH. To je isto tako jedan signal, jedan znak naše želje da bude ovdje prisutan i sadašnji papa, Kristov namjesnik na zemlji, odnosno nasljednik apostola Petra i bivšeg svetoga pape, sadašnjeg pape Franje, njegov namjesnik ovdje u Bosni i Hercegovini, naš apostolski sadašnji nuncij. S njim će biti i naš nadbiskup i metropolita vrhbosanski Tomo Vukšić i nas dvojica domaćih biskupa. Oni koji su u mirovini oni neće moći doći. Doći će provincijal Bosne i Srebrene, provincijalne poglavarice sestara koje djeluju ovdje. Doći će, također, i više grupa; iz 13 župa će doći pjevači, pjevački zborovi s oko 180 članova.

U isto vrijeme ćemo blagosloviti također upravo dogotovljeni mramorni kip u naravnoj veličini Ivana Pavla II. To je dar domaćeg jednog sina, župljanina. Blagoslovit ćemo također sliku blaženoga Ivana Merza koju je izradio umjetnik Mamuša, koji je napravio i onu službenu sliku bl. Ivana Merza.

Imamo razloga da i u ovoj godini, jubilarnoj za Ivana Merza, ne samo obilježimo 20. obljetnicu njegovog proglašenja blaženim; to smo obilježili u njegov blagdan, također; i ovdje u katedrali bilo je vrlo svečano i u župi njegovog rođenja odnosno krštenja. Ove godine, kako je to postulatura našeg blaženika proglasila, slavi se više stotih godišnjica: 100 godina njegovog javnog djelovanja odnosno obrane njegove doktorske disertacije i 100 godina osnutka Hrvatskog orlovskog saveza, a to će biti u drugoj polovici godine, u 12. mjesecu.

Za sve te velike događaje iz naše crkvene stvarnosti želimo Bogu zahvaliti – jer sve su to Božji darovi – svima nama, osobito našim vjernicima, laicima, ali i svećenicima, redovnicima, redovnicama, nama biskupima i zajedno povezanima s drugom braćom i sestrama koji zazivaju pomoć i zagovor i velikog papu sv. Ivana Pavla II. i našeg blaženika, bl. Ivana Merza, i u njega se ugledaju. Kao što je to govorio i meni papa Benedikt XVI., da je on za njega „jedna izuzetna pojava u 20. stoljeću među katoličkim laicima“ i da je on za njega „uzor angažiranog vjernika katolika 21. stoljeća kao vrhunski intelektualac i kao duboki vjernik“ i da se on njemu svaki dan moli. Tako mi je papa Benedikt XVI. svojevremeno govorio u službenoj audijenciji.

Mi smo svjedoci, suvremenici velikih događanja u Crkvi. Imali smo živoga sveca među nama Ivana Pavla II. Tada su mnogi vjernici, i mladi i odrasli – osobito iz hercegovačkih biskupija – pohodili i Sarajevo i Banju Luku. To je nezaboravno bilo. Veliki zbor je ovdje pjevao, jedan od najvećih koji je pjevao na području Bosne i Hercegovine tada, zahvaljujući mojem dragom prijatelju, nekadašnjem studentu, maestru Filipoviću Draganu. Također je svirao ovdje tada i veliki orkestar koji je došao iz Hercegovine. I to ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Za sve to želimo pjevati: Tebe Boga hvalimo, imati Misu zahvalnicu u 10.30 u našoj sada, hvala Bogu, napravljenoj i lijepo uređenoj crkvi na onome mjestu gdje se održala tada najveća misa u povijesti katolika u Bosni i Hercegovini. Bili su predlagane neke druge destinacije od strane ondašnje vlasti, ali ja sam insistirao da to bude upravo na Petrićevcu. Tamo su bila tada ruševine. Želio sam maknuti te ruševine. Mi nismo stvarali te ruševine nego đavao je stvarao ruševine i njegove sluge, a mi imali smo imali milost Božju da smo imali sveca, graditelja, istinskog graditelja budućnosti čovječanstva, graditelja mostova, graditelja mira među ljudima i među narodima. Na taj način smo željeli pokazati simbolično da želimo otklanjati ruševine zabluda i samoobmana ljudskih i graditi nešto lijepo.

Što nam još ostaje u sjećanju, koje poruke nam je ostavio tom prigodom papa Ivan Pavao II.

Pa svakako je on naglasio: Ostanite ovdje, radite u duhu Evanđelja i radite kao što ste radili. Budite mirotvorci, budite svjetlo kao što je Ivan Merz bio svjetlo koje nije otišlo pod varićak, pod posudu, nego stajalo je i stoji na svijećnjaku i svijetli mnogima. Svijetlite i vi svojim primjerom poput Ivana Merza i izgrađujte svoju zemlju; nemojte očekivati da vam drugi to grade, vi nemojte napuštati svoju zemlju, nego ovdje vam je mjesto koje vam je Bog odredio, pa shvatite i prihvatite tu svoju zadaću koju imate ovdje. Ovdje se izgrađuje i ovdje gradite Božjega kraljevstvo gdje vas je Bog posadio. Papa je bio više nego jasan i te poruke su i tada zvučale, a i kasnije smo i mnogo puta ponavljali, ne samo uz godišnjice obilježavanja njegovog dolaska iz godine u godinu, svaki puta smo podsjećali naše ljude da sebi posvijeste dužnost poštivati Božju sliku u sebi, to jest svoje dostojanstvo, dostojanstvo djeteta Božjega i da tu sliku ne dozvoljavamo da đavao uprlja, odbaci. Stavio nam je njega kao uzor. Pogledajte njega, ugledajte se u njega i molite se njemu pa će biti sigurno i vaš život osmišljen kako treba.

Oče biskupe, hvala vam lijepa za gostovanje u programu u radiopostaje Mir Međugorje. Želimo vam svako dobro. Ako želite još nešto možda dodati ili poručiti našim slušateljima.

Želim Vam zahvaliti da se zanimate za našu situaciju ovdje i da ćete i vi malo popratiti što će se događati toga dana i upoznati i naše druge vjernike, druge ljude dobre volje diljem Bosne i Hercegovine, diljem svijeta jer se Radio Mir Međugorje sluša po cijelom kugli zemaljskoj. Blagoslivljam i pozdravljam od srca sve drage prijatelje blizu i daleko počevši od Međugorja i Hercegovine gdje sam ovih dana bio sa svojim svećenicima u pohodima vašim učenicima u Širokom Brijegu i drugim destinacijama. Radostan sam što se međusobno povezujemo, trebamo se povezivati, a tu najviše činiti upravo vi, Radio Mir Međugorje. Bog blagoslovio i Vas i sve Vaše suradnike i sve koji vas slušaju.

Dragi slušatelji, bio je ovo mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, a govorili smo o obilježavanju 20. obljetnice drugog apostolskog pohoda svetog Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini, dakle Banjoj Luci i proglašenju blaženim Ivana Merza.

Povezani članci

Back to top button