BISKUPI BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH SLAVILI MISU NA PATRON BANJOLUČKE BISKUPIJE I KATEDRALE
Na blagdan sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije i katedrale u ponedjeljak, 15. srpnja 2019. u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure svečano Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u zajedništvu s biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Ratkom Perićem, vojnim biskupom u BiH mons. Tomom Vukšićem, pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i apostolskim upraviteljem Križevačke eparhije mons. Milanom Stipićem. Koncelebriralo je 36 svećenika, a sudjelovale su časne sestre raznih družbi te brojni vjernici koji su ispunili katedralu.Na početku Misnog slavlja biskup je održao prigodni govor u povodu 30. obljetnice njegovog pastirskog upravljanja Banjolučkom biskupijom. Pozdravio je poimence kardinala Puljića i sve biskupe, a zatim svećenike, redovnice raznih družbi i sve okupljene vjernika. „Danas, na svetkovinu sv. Bonaventure, biskupa i crkvenog naučitelja, nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije i naslovnika ove stolne crkve, okupio nas je Uskrsli Krist, Dobri Pastir i Veliki Svećenik, iz svih krajeva ove prostrane naše Mjesne crkve, pa čak i izvan nje i izvan naše domovine… Zahvaljujem i svima Vama, koji ste – iz daleka i izbliza došli – na ovo svečano liturgijsko slavlje. Upućujem zahvalnost za dolazak i svima Vama, članovima Župnih pastoralnih vijeća iz naših župa te Vama prognanim članovima naše-ratom teško pogođene i nasilno raseljene biskupije, koji ste pristigli iz susjedne Hrvatske ili nekih drugih zemalja, te Vama, članovima naše biskupijske zajednice iz ove i drugih naših župa, osobito Vama brojnima, pristiglim iz udaljene župe Bihać. Posebno pozdravljam vas iz župa Posavski Bregi i Dubrovački Lijevi pokraj Ivanić Grada i zahvaljujem vam za vaše hodočašće u središte ove biskupije“, kazao je biskup Komarica.
„Prije punih 30 godina, na današnji dan sam, voljom i odredbom tadašnjeg pape sv. Ivana Pavla II. preuzeo upravu Banjolučke biskupije… Tada, prije tri desetljeća, niti ja niti drugi oko mene, nismo mogli ni slutiti, što je sve đavao, po Božjem dopuštenju, nakanio učiniti s članovima Kristove Crkve na području naše biskupije, već u prvom od ta dosadašnja tri desetljeća! Od sotone fatalno osakaćeni čovjekov lik postao je – nažalost – i mjera i totalna obmana i otrovna dogma života mnogih naših sugrađana i suvremenika i dramatično ugrozio u mnogim članovima Božjeg naroda njihov vječni bogočovječni lik. Bog je davao snage i meni, ali i braći svećenicima, sestrama redovnicama i brojnim vjernicima laicima u našoj biskupiji, da, unatoč sotonskom rušilačkom uraganu, ne posustanemo u rasplamsavanju vjere, nade i ljubavi kod nas samih i kod mnoge druge naše kršćanske braće i sestara, naših sunarodnjaka, sugrađana i suvremenika. Zahvaljujem dobrom Bogu za njegovu veliku pomoć našoj ljudskoj nemoći i slabostima; zahvaljujem mu za njegovo milosrđe našim grijesima, raznih vrsta za koje se kajem i molim za oproštenje; zahvaljujem i majčinskoj zaštiti Presvete Djevice i Bogorodice Marije“, rekao je biskup Komarica utječući se zagovoru sv. Bonaventure i najdičnijeg sina Banjolučke biskupe blaženog Ivana Merza. Zahvalio je braći svećenicima i sestrama redovnicama, svim vjernicima-laicima cijele biskupije, braći biskupima i svim dobročiniteljima.
Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić čestitao je patron sv. Bonaventure biskupu Komarici, svećenicima, redovnicama, redovnicama i cijelom vjernom puku. „U zajedništvu s biskupima, sa svećenicima i s vama, dragi vjernici, donosimo cijelu Banjolučku biskupiju na oltar, posebno one koji žive na njezinom području, bilo svećenici, redovnici, redovnice, svećenički i redovnički kandidati i kandidatice i sav vjerni puk koji tu živi. Upućujemo svoje molitve Bogu po zagovoru sv. Bone i za sve koji istinski vole svoje korijene i rado se sjećaju gdje su nikli i stasali. Upućujem molitvu i za sve naše pokojne biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i sve pokojne članove vjernog puka, posebno za one koji su stradali tijekom i poslije rata od nemilosrdne mržnje. Neka im Gospodine bude milostiv“, rekao je kardinal Puljić.
Prigodnu propovijed uputio je biskup Perić koji se najprije obratio biskupu Komarici riječima: „Dragi Franjo, biskupe, koji već trideset godina kroz mnoge nevolje upravljaš ovom mjesnom Crkvom banjolučkom, po zagovoru njezina nebeskoga zaštitnika sv. Bonaventure, naslovnika ove katedrale! Tebi u prvom redu bratske čestitke i Bogu žarke molitve za njegovu blagoslovnu milost koja je potrebna Tebi, Tvomu pastoralnom kleru, dijecezanskom i redovničkom, redovnicama, svemu duhovnom pomlatku i svim vjernicima“, rekao je biskup Perić koji je potom progovorio o sv. Bonaventuri.
„Godina 1221. Ruka Gospodnja bijaše s njime. Prije 800 godina, eto dvije manje, rodio se muškić u obitelji Ivana i Ritelle Fidanza, kojemu na krštenju nadjenuše ime Giovanni – Ivan mu je ime. Bilo je to u mjestu Civita kod Bagnareggia u pokrajini Viterbo, stotinjak km sjeverno od Rima… Kao što se staroj Elizabeti i još starijemu Zahariji čudesno rodi sin kojemu dadoše ime Ivan – Bogu mio, te ‘ruka Gospodnja bijaše s njime’ (Lk 1,66), tako se i u ove talijanske pobožne obitelji kod Viterba rodi Ivan i ruka Božja bijaše također s njime… Sjena ruke Gospodnje odvede i našega Giovannija Fidanzu u osnovnu školu u samostan sv. Franje, gdje se pokaza tako inteligentnim u glavi i tako čestitim u srcu da ga nikako nisu mogli ostaviti na selu da čuva koze… Godine 1235. kao 15-godišnjaku sjena se Božjega kažiprsta okrenu prema dalekom Parizu, 1100 km od Rima. I bi poslan u francusku metropolu, gdje će mu Bog sjenom svoje desnice kroz daljnjih 40-ak godina između Pariza i Asiza, pripremati uspon ne u svjetovnoj karijeri nego u Crkvi svojoj, u Franjevačkom redu, na putu svetosti“, kazao je biskup Perić podsjećajući da je sv. Bonaventura završio studij u Parizu s najboljom ocjenom.
„Godine 1243. sjena ga ruke Gospodnje dovede do Manje braće franjevaca kojima se pridruži kao član, promijeni ime Giovanni u fra Bonaventura i nastavi studirati teologiju u Parizu, najvećem i najpoznatijem Sveučilištu u Europi, koje je tada imalo oko 10.000 studenata… Godine 1253. završio je teološki studij s najvećim stupnjem: magister teologije, u rangu današnjega doktorata, postigavši veniam docendi – dopuštenje da može predavati na Sveučilištu. I počeo je predavati na Sorboni“, rekao je biskup Perić te podsjetio na Bonaventurino najvažnije teološko djelo – Breviloquium – Sažetak kršćanskoga nauka, sintezu svega bogoslovlja. „Godine 1257. fra Bono bi izabran za Generala Reda franjevaca, sedmi Generalni ministar, koji je upravljao Redom punih 17 godina. Kao Franjevački general osobito se dao na proučavanje i razvijanje osnivateljske misli sv. Franje Asiškoga…Godine 1273. imenovan je kardinalom i biskupom Albana kod Rima da bi mogao organizirati II. ekumenski Lionski koncil, 1274. godine, koji je bio namijenjen sjedinjenju Katoličke Crkve i Pravoslavnih Crkava, pomoći Sv. Zemlji i reformi u Crkvi. Koncil je održao pet sjednica s 560 biskupa i opata, Upravo dok je kard. Bonaventura bio na Koncilu, pogodila ga je smrt u 53. godini života. U malo godina stekao je zasluge mnoge. Papa Siksto IV. proglasio ga je svetim do dvjesta godina, 1482., a papa Siksto V. crkvenim naučiteljem do stotinu godina, 1585. I ova Banjolučka biskupija sa svojom katedralom štuje sv. Bonaventuru već gotovo 140 godina. Mi ga i danas žarko molimo da nas sve zagovara kod Gospodina da u kršćanskoj vjeri živimo, u nadi rastemo i u ljubavi se usavršavamo na putu prema Bogu“, kazao je biskup Perić.
Na kraju je biskup Perić uputio biskupu Komarici riječi čestitke, zahvale i zamolbe. “Čestitka na ovom tridesetogodišnjem radu od 1989. kad si postao ordinarijem do danas. A bilo je i vojevanja; ne Ti nego oko Tebe. Ali Ti si se držao pravila. Počeo si na početku Mise svoj uvodni govor riječima psalmiste: „Gospodin je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj (Ps 118,14). Tako si napisao na svojoj sličici 1985. godine, kad si imenovan pomoćnim biskupom banjolučkim, i 6. siječnja 1986. kad si zaređen za biskupa. Pratile su te ova snaga i ova pjesma. Ništa ne bi mogao postići ni po metropolama ni kod Svete Stolice da te Gospodnja snaga nije pratila i da kroz sve to nisi zadržao duh pjesme. Osobita Ti čestitka što si doveo Svetog Oca papu Ivana Pavla II. 2003. godine da ovdje na Petričevcu 22. lipnja proglasi blaženim građanina ovoga grada Banje Luke i biskupijana ove Banjolučke biskupije Ivana Merza. Zahvala za sve ono što si učinio kao katolički biskup ove biskupije, najprije kao pomoćni biskup, a onda kao ordinarij. Samo Bog i Ti znate kroz kakve si klance i jadikovce prolazio. Mi, koji smo bili izvan toga konteksta, mogli smo samo pratiti, ali se nismo mogli dobro s Tobom uživjeti. Hvala Ti što si zadržao onu Božju snagu u sebi i što si i danas kadar tako zapjevati kao 1986. godine na svom biskupskom ređenju u Rimu. Sjećam se kao da je jučer bilo. Zamolba Bogu da Ti i dalje daje ovu snagu i ovu pjesmu i da Te ruka Gospodnja prati!“.
Na kraju Svete mise biskup Komarica uputio je svima riječi zahvale. Potom je pročitao pismo koje mu je 8. srpnja 2019. uputio Andrea kard. Yeopm Soo-jung, nadbiskup Seoul-a i apostolski administrator Pyongyang-a. U spomenutom pismu kardinal Andrea zahvaljuje biskupu Komarici na njegovom pismu od 23. lipnja 2019. ispunjenom bratskom ljubavlju. „Mi, službeni predstavnici Korejske Crkve okupili smo se 25. 06. na (samoj granici između Sjeverne i Južne Koreje)Imjingak u Paju (zajedno s mnoštvom vjernika) slaviti svetu Misu za mir na Korejskom Poluotoku. S našim molitvama i prinosima, radosno i emotivno je bilo i Vaše pismo upućeno svima nama! Siguran sam da su naše uzajamne molitve, nas braće u Kristu, istinsko blago sveopće Crkve koju povezuje ista vjera, te da se i Gospodin naš sigurno raduje zbog naše ljubavi, zbog klera i naroda Banje Luke. Raduje me činjenica što će naš zajednički hod mira biti, kako ste Vi, to zajedno s Vašim vjernicima pokazali, nama u nadbiskupiji Seul (J. Koreja) i biskupiji Pyongyang (Sj. Koreja), iskrena naša ljubav prema našoj braći i našim bližnjima smatrajući njihovu nadu i bol našom. Gradeći mir, mi ćemo ponizno raditi za njih. Jer, Bog nam dolazi upravo preko te naše braće“, stoji u pismu kardinala Andree. U tom duhu svi su izmolili „Molitvu sv. Franje za mir“ koja se redovito moli širom biskupije.
Vjernici župa Posavski Bregi i Dubrovački Lijevi predvođeni župnim upraviteljem vlč. Dražanom Mirčićem predali su biskupu Komarici i kardinalu Puljiću prigodne darove.
Liturgijsko pjevanje animira je katedralni zbor pod ravnanjem s. Damjane Kovačević.
Nakon Svete mise uslijedilo je čašćenje moćiju sv. Bonaventure. Brojni vjernici su se molili i u pokrajnjoj kapeli gdje su moći blaženog Ivana Merza rođenog u Banjoj Luci.
KTA
Banja Luka, 15. srpanj 2019.
