Pozdrav biskupa Majića na početku sv. Mise zahvalnice prigodom 40. obljetnice biskupskog ređenja mons. Franje Komarice
Preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice, rodbino i prijatelji biskupa Franje, draga braćo i sestre!
Na početku ovoga zahvalnoga misnoga slavlja sve vas iskrena i radosna srca pozdravljam te zahvaljujem što ste, unatoč ovim vremenskim nepogodnostima, došli u našu stolnicu – katedralu sv. Bonaventure kako bismo na najuzvišeniji način Bogu zahvalili za četrdeset godina vjernoga biskupskog služenja donedavnog ordinarija ove mjesne Crkve, mons. Franje Komarice.
Biskup Franjo želio je ovu veliku obljetnicu obilježiti u tišini i privatnosti. No, smatrali smo da ova obljetnica nije samo njegova, da je ovih četrdeset godina od njegova biskupskoga ređenja, koje mu je na današnji dan – na svetkovinu Bogojavljenja 1986. godine – u vatikanskoj bazilici sv. Petra podijelio danas sveti papa Ivan Pavao II., ujedno i obljetnica ove Biskupije. Nju je pozivom Crkve kroz sve ove godine predano i vjerno u ljubavi predvodio, uvijek vjeran svom biskupskom geslu: „Gospodin je moja snaga i pjesma.“
Stoga u ovu Presvetu Euharistiju – a Euharistija je čin zahvaljivanja Bogu – želimo utisnuti svu našu zahvalnost biskupu Franji za njegov predani i vjerni život i rad za dobro ove mjesne Crkve, očitovane u utvrđivanju vjere, buđenju nade i usavršavanju u ljubavi; u brizi za pravedni mir, duhovnu i materijalnu obnovu Biskupije te dostojanstvo svakoga čovjeka, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili rasnu pripadnost s molitvom da svemogući Bog očisti svijet od zabluda, bolesti ukloni, glad odagna, otvori tamnice, razriješi okove, dade sigurnost putnicima, povratak iseljenicima i prognanima, vrati zdravlje bolesnima, a umirućima podari vječno spasenje.
Velika nam je radost, koju uz pozdrav pretačemo u iskrenu zahvalnost, što su danas ovdje s nama:
apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt;
mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski, naš metropolita i predsjednik BK BiH;
te naš susjed preko Save, mons. Ivo Martinović, biskup požeški.
Svoj dolazak bili su najavili biskup iz Mostara mons. Petar Palić i naš umirovljeni pomoćni biskup mons. Marko Semren, ali su ih u tome spriječile vremenske nepogode. Njima, kao i svima koji zbog vremenskih neprilika ili već ranije preuzetih obveza – poput časnoga sina ove naše Biskupije, uzoritoga kardinala Vinka Puljića, koji na poziv Svetoga Oca pape Lava XIV. putuje u Rim na konzistorij kardinala – nisu mogli doći, a svečaru su uputili iskrene čestitke i obećali duhovnu blizinu, od srca zahvaljujemo.
A Vama, dragi Slavljeniče, želimo i od Boga molimo dobro zdravlje kako biste i nadalje svojom molitvom i žrtvom služili ovoj našoj i Vašoj mjesnoj Crkvi banjolučkoj. Domalo ćete nas pozvati da se pred Gospodinom skrušimo, priznamo svoje grijehe i iskreno se pokajemo. Dok molimo Boga da nam bude milosrdan i milostiv, da oprosti sve naše grijehe koje smo učinili mišlju, riječju, djelom i propustom, želimo i od Vas zamoliti oproštenje što nerijetko nismo dovoljno razumjeli Vaše misli, čuli Vaš glas, vrednovali Vaša djela i propustili učiniti ono što smo bili dužni učiniti.
Zato molimo danas da Gospodin sve hrapavo izgladi i krivudavo ispravi te nas pohodi svojim mirom. U ovim nakanama sjedinjujemo se s Vama te Vas molimo da započnete ovo sv. Misno slavlje.
