Propovijedi

HOMILIJA NADBISKUPA VUKŠIĆA NA 17. HODOČAŠĆU VJERNIKA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE I BANJOLUČKE BISKUPIJE U MARIJU BISTRICU

Homilija predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanskog nadbiskupa i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH Tome Vukšića na misu koju je predslavio u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u subotu 8. listopada 2022., u okviru 17. hodočašća vjernika Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije u Mariju Bistricu, održanom pod geslom „Blaženi oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“ (usp. Lk 11, 28).

BLAGO ONIMA KOJI RIJEČ BOŽJU SLUŠAJU I ČUVAJU JE

Sedamnaesto hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije

Marija Bistrica, 8. listopada 2022.

1. Moleći Božji blagoslov za sve hodočasnike, srdačno pozdravljam sve Kristove vjernike iz Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije te vas svećenike, redovnike, redovnice i vjeroučitelje, koje je pobožnost prema Majci Božjoj dovela na ovo sedamnaesto hodočašće u Hrvatsko nacionalno marijansko svetište u Mariji Bistrici. Pozdravljam također i vas koji ste podrijetlom iz biskupija i župa u Bosni i Hercegovini, a danas živite na području Republike Hrvatske i drugih zemalja otkuda vas je dovela vaša vjera i želja, da svoje potrebe i zahvale preporučite u zagovor Isusovoj Majci. I sasvim je prirodna i normalna vaša ljudska želja i potreba da se, uz tu pobožnu nakanu, susretnete sa svojim rođacima, poznanicima i zemljacima. S jednakim poštovanjem pozdravljam i sve vas hodočasnike iz Zagrebačke nadbiskupije, Požeške biskupije i sve ostale sudionike ovoga Misnog slavlja, koji ste s raznih strana iz zemalja zapadne Europe došli danas sa željom da ojačate svoju vjeru, da se tijekom mjeseca listopada pridružite u iskazivanju časti Majci Božjoj i u molitvi Gospodinu Bogu za njegov blagoslov te mir, blagostanje, prijateljstvo i slogu među ljudima.

2. Ustalio se lijep običaj da se ovo hodočašće svake godine odvija u duhu posebno izabranoga gesla. U tom nizu, misao vodilja za ovo zajedničko ispovijedanje i svjedočenje vjere su Isusove riječi, koje bilježi apostol Luka u svom Evanđelju: „Još blaženiji oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je“ (Lk 11,28). Ta snažna poruka Spasitelja Isusa Krista je pak razlog što su za ovo Euharistijsko slavlje uzeti molitveni obrasci i biblijska čitanja, koji su predviđeni upravo za prigode kada se Blaženu Djevicu Mariju želi častiti kao zaštitnicu vjere.

3. Prema katoličkom nauku o ulozi Blažene Djevice Marije Bogorodice u povijesti spasenja i životu Crkve, kršćani dižu svoje oči k Mariji jer ona sja kao uzor kreposti pred svom zajednicom odabranih. To oni čine zato što Marija, po svom tijesnom sudjelovanju u povijesti spasenja, u sebi na neki način sjedinjuje i odrazuje najveće istine vjere te vjernike zove svom Sinu. (usp. Lumen gentium 65)

Marija je Božju Riječ slušala i čuvala, njoj uvijek bila poslušna i po tomu je uzor svim vjernicima. Kao što je svima poznato, ona je u odlučnom trenutku s vjerom kazala: Neka mi bude po riječi Božjoj! (usp. Lk 1,38). Tako je, naime, Marija odgovorila na ponudu nebeskoga glasa da bude majka Sina Božjega. A kasnije, promatrajući Isusovo odrastanje, ona je u svom srcu, također s vjerom i s puno nade, kao što se čita u svetim tekstovima, brižno čuvala sve uspomene (usp. Lk 2,51).

4. Marija je bila žena vrlo snažne vjere. I upravo zbog takve vjere, odnosno zato što je povjerovala Božjoj Riječi, ona je u gorju kamo je, odmah nakon obećanoga posluga Riječi Božjoj, pohitila kod svoje rodbine, bila nazvana blaženom riječima: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1,45).

Marija je u vjeri i povjerenju u Božju providnost začela i rodila Sina Božjega. U toj vjeri ona je Isusa pratila kroz njegov život i u istoj vjeri pratila ga na križnom putu i podnijela boli zbog njegove smrti. Tom vjerom hranila je nadu u njegovo uskrsnuće i da će se tako ispuniti obećanje Oca nebeskoga.

5. Roditelji su redovito, što je sasvim normalno, osobito ponosni zbog nadarenosti i uspjeha svoje djece. Raduje ih posebice kad okolina zapaža sposobnosti njihovih sinova i kćeri te otvoreno zapaža i javno im izriče pohvale.

Teško je zamisliti ljepše riječi, koje bi svaka majka željela čuti za svoje dijete, od onih koje su skoro poslovične, a glase: „Blago majci koja te je rodila!“ To je izraz, koji se koristi kada ljudske riječi više ne mogu ni jednom drugom pohvalom opisati talent, uspjeh, vještinu, plemenitost, rječitost i duhovnu ljepotu neke mlađe osobe, već se sva ta hvala u obliku izričaja prenosi na višu razinu tako što se umiješa redovito majku, na čije se ime adresira pohvala iako se ona ne odnosi izravno na majku.

6. Upravo takva situacija dogodila se Isusu kad je, nakon što je molio na nekom mjestu, koje evanđelist Luka ne spominje imenom (Lk 11,1) na zamolbu jednoga od učenika, najprije najbližu grupu svojih suradnika poučio kako će moliti. Potom je pred okupljenim mnoštvom ozdravljao nijeme, zatim se borio protiv Zloga te javno izrijekom posvjedočio da je po tim njegovim riječima i djelima među ljude došlo kraljevstvo Božje.

Slušajući kako Isus govori i promatrajući što čini, neka žena, kojoj opet ne znamo imena, očito sva oduševljena, iz mnoštva je uzviknula: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao!“ (Lk 11,27). Na ovakve riječi pohvaljena osoba obično iskaže zadovoljstvo i s osmijehom se zahvali. A svaka majka, ako se radi o njezinu djetetu, cvjeta i od radosti joj se ozari lice i oko. Naspram tomu, ne znamo kako je Marija reagirala na ovu pohvalu njezinu sinu. Zapravo ne znamo ni je li bila prisutna u toj prigodi, jer ju sveti pisac u svom izvještaju uopće ne spominje. Ali zato znademo kako je Isus reagirao.

Nepoznata žena je, u svojoj prostodušnosti i iskrenoj pohvali koju je izrekla, Gospinu ulogu svela na običnu biološku razinu. Mariju je vidjela sȁmo kroz vrlo uspješnu ulogu majke koja rađa, koja voli, doji i s uspjehom odgaja svoje talentirano dijete. Blago majci!

Na ovozemaljske pohvale koje su izrečene njemu, a neizravno i njegovoj majci, Isus reagira na svoj prepoznatljiv način. On niti pokazuje zadovoljstvo zbog pohvale, koju je čuo, niti odbija izrečenu pohvalu. A naspram tim uobičajenim dvjema ljudskim reakcijama, kao i u mnogim drugim prilikama, Isus ide trećim putom. U svom odgovoru On izabire i slijedi logiku i put Riječi Božje koju on naviješta i svjedoči. Zato, na izrečene ljudske pohvale koje ga, iako vrlo iskrene, ustvari, svode na velikog humanitarca i liječnika koji nesebično pomaže, na sposobna i okretna čovjeka, on kaže: „Još blaženiji koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“ (Lk 11,28). Time Isus poručuje da se pravo blaženstvo ostvaruje na osobnoj razini i uvijek i vazda tamo gdje i kada se sluša riječ Božja i kada se živi u skladu s njezinim sadržajem i zahtjevima. Odnosno, kao što veli Isus, blažen je onaj koji riječ Božju sluša i čuva. Koji srcem čuje Božju riječ te pristaje uz nju i čuva ju dušom i očituje životom. Koji živi u skladu s darom milosti, koju je primio, i pretvara ju u praksu.

Luka u svom evanđelju naglašava da je Marija majka Isusova primjer vjere za sve ljude. Ona je, svojim odgovorom povjerenja, prihvaćajući riječ Božju kao dar, doprinijela da se započne ostvarivati nov život ljudi. Ona je po tomu znak novoga načina života jer je, kao što su pisali stari crkveni oci, začela sina Božjega u vjeri prije negoli u krilu.

7. Marija je povjerovala i zato je nazvana blaženom. Ona je blažena zbog svoje vjere. A taj njezin način je osnovica za radost i blagoslov za svakoga tko povjeruje i čuva riječ Božju. Ona je svojom vjerom i po svom načinu odnosa prema riječi Božjoj uzor svakom kršćanskom vjerniku i cijeloj Crkvi. Ona je, upravo po vjeri s kojom je pristajala uz riječ Božju, prva od svih kršćana i stoji na početku povijesnoga niza kršćanskih vjernika.

Naša vjera u svemogućega Boga vodila nas je dok smo jutros putovali prema ovom svetištu. Došli smo ovdje u želji da čujemo riječ Božju i da ju, nasljedujući primjer Bogorodice, prihvatimo, čuvamo, očitujemo svojim životom i darujemo drugim ljudima. Dok smo se kretali, bili smo poput potoka koji žure svome ušću, a sada smo se slili u ovom molitvenom amfiteatru oko oltara Isusova. I hvala vam što ste došli. A kad se promatra svakoga od vas hodočasnika, koji ste uložili ne mali napor da biste ovdje bili, na svakoga od vas ponaosob s pravom se mogu primijeniti riječi nepoznate žene iz Lukina evanđelja: „Blažena utroba koja te nosila…“ (Lk 11,27). No, Isus opet želi da svatko od nas, kao zlatno pravilo za svoj budući kršćanski život, ponese i primijeni njegove riječi: „Još blaženiji koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“ (Lk 11,28).

I za kraj, vjerujem da ćete se svi rado pridružiti dvjema čestitkama koje bih, u vaše i svoje ime, uputio dvojici biskupa u povodu njihovih jubileja. Prvi je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji ovih dana obilježava 25 godina sretnoga služenja u Zagrebačkoj nadbiskupiji i kojemu zahvaljujem za lijepo gostoprimstvo kojim nas svake godine prima i koji vas sve srdačno pozdravlja. Drugi je biskup Franjo Komarica, koji ove godine proslavlja 50 godina plodnoga svećeničkog služenja. Obojici iskreno čestitamo i, dok se s njima radujemo, u nastavku ovog Euharistijskog slavlja molit ćemo dragoga Boga da ih blagoslovi i podrži i u njihovu budućem služenju narodu Božjemu.

Povezani članci

Back to top button