Euharistijsko slavlje u sarajevskoj katedrali Srca Isusova na dan svetkovine Nedjelje Božanskog milosrđa, 8. travnja 2018. uz koncelebraciju desetak svećenika te asistenciju Vrhbosanskih bogoslova, predslavio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. Propovijed biskupa Semrena donosimo u cijelosti:
„Braćo i sestre, danas slavimo Mali Uskrs i Nedjelju Božjeg milosrđa. Beskrajno milosrđe Božje pokazuje se u Isusu, našem Spasitelju. Božje milosrđe hoće život, jer je Bog stvoritelj života i prijatelj života. Danas puno govorimo o Božjem milosrđu, o tome da je Bog milosrdan, a nekada smo puno govorili o Božjoj pravednosti, o tome da je Bog pravedan. No, ne treba ići iz krajnosti u krajnost: dakle, ne ili jedno ili drugo, ili Božja pravednost ili Božje milosrđe, nego i jedno i drugo, i Božja pravednost i Božje milosrđe. Bog je posve milosrdan i posve pravedan. Njegova je pravednost milosrdna i njegovo je milosrđe pravedno.
Pritom treba imati na umu da se sve što mi ljudi reknemo o Bogu razlikuje od značenja koje te riječi imaju u našem ljudskom životu. Božja pravednost nije ista kao naša ljudska pravednost i Božje milosrđe nije isto kao naše ljudsko milosrđe. Uvijek tu razliku treba imati na pameti. Biblija ne govori o Božjem milosrđu apstraktno, nego ocrtava različite povijesne situacije u kojima Bog milosrđem odgovara na ljudske grijehe. Bog je, naime, bogat milosrđem i vjernošću. Božja srdžba koja se temelji na Božjoj pravednosti pretvara se, kako je rečeno u knjizi proroka Hošeje (11, 8-9), u Božje milosrđe, „jer ja sam Bog, a ne čovjek“.
Postoji kod Isusa, kao i kod starozavjetnih proroka, navješćivanje Božjega suda, ali se ipak temeljno strujanje njegova navješćivanja usredotočuje na Radosnu vijest iz knjige proroka Izaije (52,7-10), koja primarno najavljuje spasenje. U usporedbi o izgubljenom sinu Isus govori o nedokučivom Božjem milosrđu (Lk 15,11-32). Božja se ljubav uvijek ostvaruje u konkretnoj situaciji, onda kad ljudski grijesi vode čovjeka u propast, onda kad se ti grijesi prešućuju i prikrivaju. Tko se nada Božjem milosrđu, mora biti svjestan svojih grijeha, koje ne smije potiskivati, prikrivati i mistificirati.
Ni učenici, ni žene, ni Marija Magdalena, ni Toma, ni s. Marija Faustina Kowalska, nitko od njih nije vlastitom snagom spoznao Gospodina. Svima je njima darovana Božja milost, koja ih je vodila prema vjeri u Isusa kao proslavljenog Gospodina. Na isti način tjelesna i duhovna djela milosrđa stil su kršćanskoga života. Tako se nastavlja ono što je Isus učinio na uskrsni dan, kad je u srca prestrašenih učenika ulio Očevo milosrđe, Očevu nježnost. Istaknuo je kontrast između straha koji osjećaju apostoli iza zatvorenih vrata i Isusova poslanja, koje ih šalje u čitav svijet. Ljudski život može uspjeti samo u vjeri, a to zapravo znači u povjerenju, vjeri, ljubavi i nadi.
Uskrsna ukazanja pokazuju da su se Isusovi učenici obratili kad su susreli uskrsloga Isusa. Prestali su u strahu bježati od njega. Susret, dakle, s uskrslim Isusom promijenio je njihove živote. Oni se više ne boje nikoga, ni smrti, ni vlastodržaca, nego jasno svjedoče da je Isus osuđen nevin, da su ga osudili zato što je bio pun dobrote i ljubavi. Bog je uskrisio Isusa od mrtvih. Ti susreti s učenicima, tako i s učenikom Tomom, pokazuju da učenici nisu susreli sablast, da nisu susreli dušu odvojenu od tijela, nego su susreli uskrsloga Isusa s njegovom cijelom poviješću, sa svim onim što je sačinjavalo njegovo biće, čime je istaknut identitet raspetoga i uskrsloga Isusa. Spasenje za kršćane nije oslobođenje od tijela, jer mi vjerujemo u uskrsnuće tijela i u spasenje cijeloga Božjeg stvorenja.
Vjerovati u uskrsnuće znači živjeti na nov način u zajednici i u svijetu. Mir koji nam Uskrsli daruje: ‘Mir vama’, stvara ‘izmirenu zajednicu’, ili skupinu osoba vjernika koji žive u skladu, u jedinstvu (koje nije uniformno), u dijeljenju dobara, u uzajamnoj ljubavi. Dobra, naprotiv, da ne bi bila predmet sebičnog posjedovanja, izvor svađa, podjela, nejednakih raspodjela, postaju sakrament prijateljstva i bratstva. «Vidjeti» znači učiniti vidljivim Uskrsnuće kroz praksu bratske ljubavi.
Parafrazirajući Tomin izričaj mogu kazati: Ako, preko vaših djela i svakodnevnog ponašanja, ne vidim, ako ne dodirnem ljubav, ne mogu vjerovati vašim riječima. Riječi mi govore da ste susreli Uskrsloga, da ste primili njegov mir. Dopustite mi da preko vaših djela vidim, da su nestali konflikti, rivalstva, pohlepa, ljubomora. Dopustite mi da vidim plodove opraštanja, zajedništva, uzajamne pomoći…
Stoga budimo milosrdni kao što je milosrdan naš nebeski Otac, kako to stoji u Evanđelju. Amen.“
Riječi zahvale Župnik je uputio i na kraju euharistije svima koji su duhovno i materijalno sudjelovali kroz sve dane duhovne priprave u Tjednu milosrđa kao i na sam dan svetkovine. Po završetku euharistijskog slavlja uslijedila je procesija oko sarajevske prvostolnice sa slikom Milosrdnog Isusa.
