IzdvajamoVijesti 2020. godina

PORUKA PREDSJEDNIKA CARITASA BIH KARDINALA VINKA PULJIĆA UZ NEDJELJU CARITASA U BIH

Treća nedjelja došašća: Dan Caritasa, 13. prosinca 2020.

Ljubav i briga za zajednički dom!
(Enciklika pape Franje „Laudato si’, mi’ Signore“ – „Hvaljen budi, moj Gospodine“)

Dragi prijatelji i dobročinitelji Caritasa!

Papa Franjo uputio je, 24. svibnja 2015. god., Crkvi i svijetu encikliku o brizi za zajednički dom pod naslovom Laudato si’, mi’ Signore – Hvaljen budi, moj Gospodine! To nam je nadahnuće kako bismo danas ponovno prihvatili papin poziv i prigodom ovogodišnje Nedjelje Caritasa u BiH, koju obilježavamo na Treću nedjelju došašća, i kako bismo dali svoj doprinos ljubavi i brizi za zajednički dom. U ovom kratkom pozivu i poticaju nije cilj razmišljati o papinoj enciklici, nego tražiti put buđenja svijesti i odgovornosti za sve stvoreno koje je Bog povjerio čovjeku i čovječanstvu. To razmišljanje našeg odnosa prema stvorenom, pomaže čovjeku u pronalasku svoga mjesta u svemu stvorenom i uređenju svoga odnosa prema Bogu koji nam je sve darovao kako bismo se time služili i Njemu jedinome klanjali.

1. Osloboditi se pritiska tehnokracije i egocentričnosti uz mijenjanje stila života

Živimo u vremenu ubrzanog razvoja elektronike i tehnokracije u kojem čovjek gubi prirodan odnos prema stvorenom. U javnosti se svim sredstvima nameće kultura koristoljublja i potrošnje. Sve se usmjerava prema tome što više steći, sve upotrijebiti, sve potrošiti za svoje vlastite ciljeve. Gubi se sposobnost čitati te divne darove Božjih stvorova. Time se gubi i sposobnost otkrivanja Boga Stvoritelja uz isticanje prava kako je čovjek gospodar svega stvorenog. „Boga vidi tko mu gleda stvore“, kaže P. Preradović! Kako je izgubio tu dimenziju „čitanja prirode“ u koju je Bog utkao svoju stvoriteljsku ljubav prema čovjeku, čovjek se sve više udaljuje od Boga i tako počinje gubiti sebe, uništavajući Božje darove zbog vlastitih i sebičnih motiva. Zato je poziv enciklike početak mijenjanja stila života, mijenjanja svoga odnosa prema stvorenome uz otkrivanja svoga odnosa prema Bogu i otkrivanje svoga mjesta i dostojanstva u svemu stvorenom.

2. Ponovo zavoljeti Božja stvorenja i čuvati Božje darove

Ne možemo mnogo učiniti na svjetskoj razini, a što je zadaća moćnika ovoga svijeta koji imaju moć upravljanja cjelokupnim gospodarstvom, koje je postalo prvotni cilj u međunarodnim odnosima. Ali mi možemo u sredini svoga ovozemaljskog življenja doprinijeti unošenju ljubavi prema stvorenome. Probuditi svijest čuvanja našeg okoliša i čuvati naše izvore, potoke i rijeke taj veliki dar vode koji je izvor života. Moramo izgrađivati svijest da ne zagađujemo taj divni dar. Odgajati školsku mladež, a posebno mlade i odrasle kako bi izgradili kulturu življenja zaštite okoliša, nebacanja smeća prema vlastitom htijenju uz čuvanje brojnih izvora pitke vode koja je jedan od najvećih Božji darova. Nije dovoljno donijeti zakon, nego izgrađivati i nositi stalnu brigu, ljubav i odgovornost unijeti u svoje svakodnevno življenje. Tu zemlju papa Franjo naziva majkom. Vidimo kako je ta majka napuštena i zapuštena. Toliko je neobrađene zemlje u našem okruženju koja je sposobna rađati i život održavati. Tko nam je ogadio tu majku, da smo postali tako bezdušni prema toj grudi na kojoj smo nikli i koja je tolike generacije othranila? Tužni smo kako se službena vlast odnosi prema ovom velikom daru, ali smo još tužniji odnosa brojnih vlasnika uz nebrigu za majku zemlju. Brojni su povici o potrebi ekološke hrane, a mi se trujemo raznim otrovima uz čuđenje kako se to na nas prenosi. Duboko smo povrijeđeni, nakon etničkog čišćenja pod okriljem svjetskih sila, kako sada počinje i grundocid, otimanje prava na imovinu onima koji su protjerani sa svoje grude. Teško nam pada uništavanje tolikih šuma poradi profitabilnih ciljeva, a još više smo zahvaćeni nebrigom za „pluća“ pojedinih mjesta i gradova uz uništavanje parkova i travnjaka poradi gradnje velikih betonskih zdanja.

3. Ljubav prema stvorenom je ljubav prema dostojanstvu čovjeka

Bog je sve stvorio, a vrhunac je bio stvaranje čovjeka. Čovjeka je stvorio iz ljubavi, a sve stvoreno Božja ljubav je povjerila čovjeku: „Bog je stvorio svijet da očituje i saopći svoju slavu. Da stvorenja imaju udjela u njegovoj istini, dobroti i ljepoti, to je slava za koju ih je Bog stvorio“ (Katekizam Katoličke Crkve 319). Uništavajući te darove, čovjek niječe Božju ljubav i Božje darove. Nije čudno što se donose zakoni koji zahvaćaju i Božju stvoriteljsku moć uništavajući ljudski život, ozakonjujući smrt i gurajući napredak koji uništava sve stvoreno. Boga se izbacuje iz javnog života i odgovornosti kod donošenja zakona, a što budi našu zabrinutost za zajednički dom i za čovjeka u tom domu. „Božja providnost jest određenje kojim Bog mudro i s ljubavlju vodi sva stvorenja prema njihovoj konačnoj svrsi“ (Katekizam Katoličke Crkve 321). Prigodom Nedjelje Caritasa u našoj ovozemaljskoj domovini, želimo probuditi svijest kako mi nismo gospodari ovog „zajedničkog doma“, nego prolazni stanari koji putujemo prema vječnosti. Pozvani smo da se s ljubavlju odnosimo prema Božjim darovima s kojima se treba tako služiti kako bi to bio odsjaj služenja Bogu uz obvezu kvalitetnog življenja koje ostavljamo budućim generacijama. Nikada ne zaboravimo svoju ljubav prema majci zemlji i našeg odgovornog hoda prema vječnosti.

4. Budućnost našeg zajedničkog doma traži poštenje i dijalog

Graditi i čuvati naš zajednički dom može se jedino na poštenju, dijalogu i uzajamnoj solidarnosti. To je posebno važno u kriznim vremenima kao što je ova prisutna pandemija COVID-19, koja je ljudsku bahatost bacila na zemlju kako čovjek ima svoju ograničenost. Bez suradnje, u koju će se ugraditi ljudski odnosi na temelju poštenja, dijaloga i solidarnosti, teško možemo nadilaziti krizne trenutke za obitelj, za društvo i za svakog pojedinca. Sve je manje iskrenog dijaloga, koji omogućuje čuvanje i izgradnju zajedničkog doma. Neka ovogodišnja Nedjelja Caritasa pokrene to ozračje nastojanjem kako pojedinca tako i cijele zajednice. Osobnom i zajedničkom molitvom izmolimo odgovornu savjest i odgovornost u životu svake osobe i cijelog društva.

Zaključak

Neka nam ovo poticajno razmišljanje pomogne kako bismo pristupili osobnim i zajedničkim zauzimanjem za ozdravljenje oboljelog okruženja kako bi iz dana u dan postajalo sve plemenitije i radosnije za život današnjeg čovjeka, a koji je u središtu svega stvorenoga. Ljubav prema domu i Bogu neka bude snaga naših današnjih nastojanja koja će pobijediti negativno ozračje poglavito našeg zajedničkog doma. U toj želji i razmišljanju na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova želeći radosno zauzimanje za sve ono što nam je Bog povjerio iz ljubavi prema Njemu i bratu čovjeku.

Vinko kardinal Puljić,
nadbiskup metropolit vrhbosanski
i predsjednik Caritasa BiH

Povezani članci

Back to top button