U subotu, 13. lipnja 2020., župa sv. Ante Padovanskoga u Bihaću svečano je proslavila blagdan svoga nebeskoga zaštitnika. Vjernička se zajednica za ovaj dan pripravljala misama trodnevnicama. U srijedu, 10. lipnja, na prvi dan trodnevnice, svetu misu je predvodio župnik fra Bono Tomić, a sljedećega dana euharistijskim je slavljem predsjedao župni vikar fra Robert Slišković. Budući da je toga dana bio i blagdan Tijelova, u župi je organizirana i tijelovska procesija kroz koju se častilo Presveto Tijelo i Krv Isusa Krista.
U petak, 12. lipnja, misu uočnicu predvodio je fra Ivica Matić, nekadašnji bihaćki, a danas župnik u Sanskom Mostu. U prigodnoj propovijedi potaknuo je vjernike da u svoj život unesu malo više „soli”, a korake neka im Bog upravlja po zagovoru sv. Ante Padovanskoga kako ne bi pali u provaliju iz koje ne mogu izaći. „Bog nam je dao uzore, primjer i zagovornike među kojima je i sveti Anto Padovanski. Neka nas on vodi u kuću Očevu. Vrata neba su nam otvorena, a Bog kaže: ‘Dođite k meni umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, dat ću vam radost i veselje. Ne plačite.’ Uzdajte se, dragi vjernici, u zagovor sv. Ante na putu vašega života”, istaknuo je fra Ivica.
Na sam blagdan sv. Ante slavljene su tri svete mise. Jutarnju misu, a potom i središnje euharistijsko slavlje predslavio je fra Vjeko Eduard Tomić, župnike župe sv. Ilije u Novom Šeheru u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Bonom i kapelanom fra Robertom. U svojoj nadahnutoj homiliji fra Vjeko je najprije objasnio kako čašćenje svetaca, osobito sv. Ante, ljudima i vjernicima, pritisnutima brigama i nedaćama, znači molba za uslišanje, ali da bi se došlo do toga da nam svetac izmoli milost potrebno je najprije napustiti materijalnu logiku i vjerom se odlučnije zaputiti prema Bogu, Ocu koji nas ljubi. „Štovanje svetaca put je prema Bogu, ponovno primanje vjere, povratak življenju vjere koja nas izručuje Bogu. I sveci su se Bogu posvetili i povjerili mu svoje živote surađujući s Njim do kraja. Po njihovim životima i smrti, Bog se proslavio. Stoga je svrha njihova čašćenja naš susret s Bogom”, rekao je fra Vjeko.
Potom je istaknuo važnost vjerničkih hodočašća rekavši: „Što se čovjek iskrenije i pobožnije dao na ovakvo čašćenje svetaca, sve je veća mogućnost da će se s njim nešto dobro i milosno dogoditi. Uslišanje se tada pokazuje kao radost, kao mir duše koje se pojavilo niotkuda i leglo na srce. To nam se događa i nakon svete mise. Svake nedjelje smo drugačiji. Dogodila se milina Božja, radost koju samo Bog može dati jer smo htjeli, jer smo molili…”
Ukazao je potom da se po svečevu zagovoru uslišanje prima kao dar nastao iz susreta s Bogom koji se dogodio na poziv sveca. „Nevolja ljude natjera na traženje Božje pomoći preko zagovornika. Vjernik izlazi iz sebe, pada na koljena, napušta svoju samodostatnost po molitvi i sakramentima, po milosrđu i dobroti Božjoj”, istaknuo je te nastavio: „Zato tražimo zagovor naših svetaca, napose sv. Ante, u svojim potrebama. Sveci već žive s Bogom i savršena su nam veza s Njim. Sjetim se kako smo po daru krštenja i vjere i sami pozvani kao oni u potpunosti pripadati Bogu i čovjeku, te u toj osobnoj odgovornosti posvećivati svijet.”
Zaključujući svoju propovijed fra Vjeko je istaknuo kako tajna vlastitoga života daje smisao čovjekovu životu: „Neka nam sveti Anto pomogne da obnovljenom vjerom nanovo otkrijemo Božju prisutnost na obzorju svoga života kako bismo išli putem koji nas ne privlači, a to je put križa, trpljenja, poteškoća… Sveti Anto, pomozi nam da nanovo otkrijemo kako je temeljni poziv svakoga od nas darovati svoj život drugom. Izmoli nam kod Gospodina da rastemo u svetosti i da se usavršujemo u ljubavi kroz svoje svakodnevno poslanje.”
Po završetku svečanoga misnoga slavlja okupljenome puku obratio se župnik fra Bono izrazivši radost zbog ovoga dana i zajedništva prilikom proslave patrona župe. Poseban pečat ovome danu i ozračju dale su vjernice odjevene u tradicionalne narodne nošnje.
Večernju svetu misu na sam dan za najmlađe župljane predvodio je fra Robert Slišković, a pod svetom misom, okupljeni oko kipa sv. Ante, obavljen je blagoslov djece. U svojoj je propovijedi fra Robert ukazao na život i djelo sv. Ante Padovanskoga. Pozvao je sve prisutne, a osobito najmlađe da budu kao kruh koji se dijeli drugima, uvijek raspoloženi za zajedništvo i život u tom zajedništvu. Zaključujući svoje promišljanje o simbolici sv. Ante, fra Robert je istaknuo: „Sveti Anto obično u jednoj ruci drži Isusa i knjigu, a u drugoj ljiljan koji je simbol čistoće i nevinosti. U svome životu, dragi vjernici i draga djeco, trebamo računati na Božju providnost. U planiranju budućnosti često zaboravimo na Boga. Trebamo biti otvoreni Njegovoj providnosti jer On i po krivim crtama piše pravo. Zazivajmo Božje milosrđe i pomoć, čitajmo Sveto Pismo, budimo otvoreni za druge ljude, živimo zajedništvo i uvijek se na Boga oslanjajmo. Neka nam na tom putu pomogne sv. Anto.”
Proslava patrona župe Bihać protekla je svečano i dostojanstveno, a crkvu je i ovoga puta svečano uredila s. Ljubica Šumić, dok se za liturgijsko pjevanje zajedno sa zborašima pobrinula s. Blanka Šturm.
KTA/S.L.
Bihać, 15. lipanj 2020.
