IzdvajamoVijesti 2024. godina

Hodočašće vjernika banjolučkog, gradiškog i glamočkog kraja u svetište Majke Božje od Krasna u Lici

Pedesetak vjernika iz župa u Banjoj Luci Pohoda Blažene Djevice Marije, sv. Ante Padovanskog na Petrićevcu, Marije Zvijezde (Trapisti) i Budžaka te prigradskih župa sv. Josipa u mjestu Trn i sv. Petra i Pavla u naselju Šimići, zatim župe sv. Roka u Bosanskoj Gradišci te pedesetak župljana Glamoča, u subotu 20. travnja 2024., predvođeni banjolučkim župnikom i dekanom preč. Žarkom Vladislavom Ošapom i glamočkim župnikom vlč. Borisom Ljevakom, hodočastili su u najveće Gospino svetište Gospićko-senjske biskupije u mjestu Krasno na obroncima Velebita, nedaleko od Senja.

Hodočasnike je u Korenici ljubazno dočekao župnik vikar u Otočcu pop Ante Luketić, kako u tom kraju nazivaju svećenike, te im bio stalna pratnja iscrpno tumačeći svaki kutak i bogatu povijest Like, posebnu njezinu povezanost s Bosnom i Hercegovinom.

„Najprije smo posjetili grad Otočac i župnu crkvu Presvetoga Trojstva u kojoj nas je dočekao župnik vlč. Goran Antunović, rodom iz Žepča, i protumačio nam kratko povijest župe i crkve i križ u dvorištu koji je napravljen od topovskih čahura iz domovinskog rata. Zatim smo krenuli prema Krasnom. Domaćin nam je bio krasnarski župnik preč. Stjepan Zeba, rodom iz župe Bijelo Brdo pokraj Dervente u Bosanskoj Posavini, koji nas je radosno pozdravio i u homiliji nam progovorio o župi posvećenoj sv. Antunu Padovanskom u kojoj se nalazi Gospino svetište“, kazao je vlč. Ošap koji je predvodio Euharistijsko slavlje uz koncelebraciju domaćeg župnika Zebe, vlč. Borisa i popa Ante.

Na Misnom slavlju hodočasnicima iz župa Banjolučke biskupije pridružili su se hodočasnici iz Zadra.

Liturgijsko pjevanje tijekom Svete mise animirala je Klanjateljica Krvi Kristove iz Glamoča sestra Ana Iveljić.

Nakon Svete mise i kratke okrjepe hodočasnici su sudjelovali u pobožnosti Križnog puta.

Ljubazni domaćini pojasnili su hodočasnicima da je današnja crkva izgrađena u 18. stoljeću na temeljima srednjovjekovne crkvice iz 1641. kao i da posebnu umjetničku vrijednost ima drveni kasetirani strop s oslikanim scenama iz života Isusa, Marije i svetaca i latinskim citatima iz 1740. godine. Kip Gospe Krasnarske, koji se sada nalazi u proštenjarskoj crkvi, ratne 1942. godine prenesen je u župnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga u Krasnom te je svečano nošen u procesiji do svetišta o proljetnim kvatrama te vraćan na isti način u jesenskim kvatrenim danima.

Domaći svećenici također su upoznali hodočasnike s legendom o Majci Božjoj Krasnarskoj iz 1219. godine poznatoj pod nazivom Gospa u cvijetu prema kojoj su u krasnarskoj šumi pastiri čuvali stada te su jednoga dana na panju ugledali čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Uzeli su taj svijet i odnijeli ga u Krasnarsko polje na mjesto gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Međutim, taj cvijet je uskoro nestao s tog mjesta pa su ga pastiri ponovno našli u šumi na istom panju gdje je bio i ranije. To je bio povod da vjernici na tom mjestu dadnu izgraditi kapelicu u čast Majci Božjoj čiji je oltar nad spomenutim panjem s čudesnim cvijetom. Zanimljivo je da je svetište izgrađeno mjestu koje je neravno i nije pogodno za gradnju. Vremenom je svetište postalo u narodu poznato po čudesnim ozdravljenjima po zagovoru Majke Božje. Prema narodnom kazivanju tu se mogli pronaći brojni štapovi i štake koje su ostavljali hodočasnici nakon čudesnih ozdravljenja. Vjernici su molili zagovor Majke Božje od Krasna i za pomoć u oluji na moru, u vrijeme suše i u drugim nevoljama. Gospa od Krasna s djetetom u ruci i krunom na glavi smještena je u niši iza oltara, a svetište je otvoreno tijekom cijelog dana.

„Mi, vjernici naše Banjolučke biskupije, pridružili smo se brojnim hodočasnicima koji će i ove godine hodočastiti Gospi Krasnarskoj, kojih godišnje dođe više od 100.000. Iskoristili smo i blizinu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (Dolina Gacke) i grada Gospića te posjetiti taj prelijepi kraj netaknute prirode“, kazao je župnik Ošap zadivljen ljepotom mjesta Krasno koje se, sa svojih 14 zaselaka, nalazi na oko 800 metara nadmorske visine u Krasnarskoj dolini. Ističe da su on i svi hodočasnici još više zadivljeni osam stoljeća dugom pobožnošću ovih gostoljubivih ljudi prema Blaženoj Djevici Mariji prisjećajući se riječi domaćeg sina riječkog nadbiskupa u miru mons. Ivana Devčića da se u Krasnu „susreću i grle ljepota prirode s ljepotom srca“.

Poslije duhovnog sadržaja hodočasnici su posjetili poznatu destilaciju alkoholnih pića „Degeniju“, koja proizvodi poznato piće pelikovac i travaricu, te siranu „Runolist“.

U dolinu rijeke Gacke u mjesto Sinac hodočasnici su uživali u prirodnim ljepotama na Majerovu vrilu diveći se slapovima i mlinicama koje neprestano rade. Upoznati su da je Sinac rodno mjesto Stjepana baruna Sarkotića (1858.–1939.), hrvatskog generala austrougarske vojske i posljednjeg zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine i vojnog upravitelja Dalmacije i Crne Gore.

Uslijedio je posjet Pivovari „Ličanki“ u Donjem Pazarištu koja od 1997. proizvodi poznato Velebitsko pivo. Tu ih je vrlo srdačno dočekao vlasnik i dugogodišnji poznanik župnika Ošapa Karlo Starčević, donedavni gospićki gradonačelnik, sa suprugom Mandicom.Nakon što su razgledali Pivovaru i kušali poznato pivo uz pjesmu, hodočasnici su posjetili mjesto Smiljan i rodnu kuću čuvenog znanstvenika Nikole Tesle.

„Prolazeći kroz grad Gospić vidjeli smo katedralu i uputili se prema Banja Luci. Dok smo se spuštali prema gradu u ponoć smo zapjevali Kraljice neba i Gospinom pjesmom i molitvom završili naše hodočašće koje će ostati svima u mislima i srcima kao posebno“, kazao je banjolučki župnik Žarko Vladislav Ošap.

KTA

Povezani članci

Back to top button