Banjolučki biskup mons. Željko Majić krstio je u nedjelju, 4. siječnja 2026., u župi sv. Ivana Krstitelja u Podhumu kod Livna malu Anteu, peto dijete u obitelji Nike i Marine Bolotin.
Uz starije sestre Ellu, Mariju, Anamariju i Emu, radost su s obitelji podijelili kuma Mara Josipović te članovi obitelji Bolotin i Propadalo, rodbina i prijatelji, kao i vjernici ove župne zajednice koja se okupila na euharistijskom slavlju Druge božićne nedjelje.
Biskup Željko na početku svoje propovijedi rekao je kako nas i dalje nosi radost proslave Božića, puna emocija i djetinjeg osjećaja zbog velikog čina božanske ljubavi koju smo osjetili u utjelovljenju Isusa Krista. Nadalje, biskup je istaknuo kako Božić nije samo 25. prosinca i nije samo prisjećanje na povijesni događaj prije više od 2025 godina, nego je Božić stvarnost kršćanskog života i stvarnost svakog čovjeka. To znači da Bog svakodnevno želi biti uprisutnjen i rođen u ovome svijetu. Svaki kršćanin pozvan je, poput Blažene Djevice Marije – Majke milosti, donositi Boga u ovaj svijet.
U homiliji je biskup okupljenim vjernicima protumačio riječi iz Ivanova Proslova: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“ Istaknuo je kako ga ta rečenica, i ovoga kao i svakog Božića, snažno pogađa te odzvanja u ušima i srcima vjernika. „Ima li išta gore od toga: k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše!?“
I danas, nakon toliko došašća u našim gradovima i mjestima, i ovoga je Božića bilo mnogo zatvorenih vrata za Boga. Mnoga vrata srca ostala su zatvorena za Isusa. Biskup je upitao prisutne: „Kakvo je moje srce? Zašto se u mom srcu nije rodio Bog? Zašto u ovom Božiću kroz moja usta nije progovorio Bog? Zašto se u ovom Božiću kroz moja djela nije očitovala božanska ljubav?“ Ostajemo često onaj stari Adam, zatvoren u sebe, koji ne očituje drugima svoju ljubav i radost.
Problem čovjeka današnjice jest što nemamo u sebi Boga, nemamo mira ni optimizma jer nam je srce ispunjeno drugim sadržajima. „Izbacimo iz srca sve te uljeze i pustimo u srce Boga“, poručio je biskup.
„A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja.“ Bog nam je dao moć mira, vjere, suradnje, pomoći i ljubavi, da vjerujemo u Boga i da nam On bude vjera, nada i ljubav. To je ta moć – moć ljubavi koju smo pozvani očitovati drugima. U toj moći maleni postaju veliki poput Marije; postaju ljubljeni po milosti Božjoj.
Biskup se zatim obratio roditeljima potaknuvši ih da žive iz punine Božje milosti te da klica koja je po sakramentu krštenja posađena u duši njihove kćeri izraste u veliko stablo vjere.
Nakon propovijedi uslijedio je obred krštenja, tijekom kojega je biskup pozvao sve na molitvu za ovo dijete, ali i za svu djecu. Na kraju misnoga slavlja obitelj Bolotin darovala je biskupa prigodnim darovima, a biskup Željko uzvratio je darom Biblije, potaknuvši obitelj na čitanje Božje riječi i odgoj djece u duhu Evanđelja.
Župnik fra Jure zahvalio je obitelji Bolotin na hrabrosti i otvorenosti životu te potaknuo vjernike na molitvu za mir u obiteljima i nova duhovna zvanja. Zahvalio je i biskupu Željku na dolasku i pastirskoj riječi, kao i župnom zboru na svečanom i skladnom pjevanju božićnih crkvenih pjesama.
Župa Podhum
