Župa sv. Ivana Krstitelja u Ravskoj proslavila je 24. lipnja 2026. svoj patron i zaštitnika župe. Središnje misno slavlje predvodio je vlč. Boris Ljevak, župnik u Glamoču, u koncelebraciji s preč. Markom Vidovićem, dekanom i župnikom u Prijedoru, vlč. Ivom Martinovićem, župnikom u Odžak-Ćaiću, vlč. Brankom Jurejevčićem župnikom u Kočevju (Slovenija), te župnikom u Ljubiji i upraviteljem župe Ravska vlč. Antom Ljuljem. Misno slavlje svojim pjevanjem animirao je domaći pučki zbor župe Ravska.
U posjet svome zaštitniku i rodnome kraju stigli su mnogobrojni hodočasnici iz raznih krajeva. Proslava je okupila petstotinjak raseljenih župljana, koji su pristigli iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije, pa čak i iz daleke Amerike, kako bi zajedno počastili sv. Ivu.
Predvoditelj misnoga slavlja u propovijedi se osvrnuo na posebnost ove svetkovine. Istaknuo je da se, za razliku od većine drugih svetaca kod kojih se slavi dan zemaljske smrti odnosno nebeskog rođenja, za sv. Ivana Krstitelja slavi i dan njegova zemaljskog rođenja. Propovjednik se nadovezao na taj čudesni biblijski događaj u kojem Bog daje život preko dvoje staraca, Elizabete i Zaharije, naglasivši koliko svi moramo biti zahvalni Bogu na daru života. U nastavku propovijedi vlč. Ljevak je pozvao vjernike na preispitivanje vlastite svakodnevice, povukavši paralelu s teškim uvjetima u pojedinim afričkim zemljama gdje tek svako peto dijete doživi petu godinu života. Poručio je kako, bez obzira na to koliko se tjeskobno brinuli za vlastitu egzistenciju, u ovome mjestu nitko nije umro od gladi. Cijelu je propovijed pretočio u snažan poziv na zajednički život u stalnoj zahvalnosti Bogu, podsjetivši da i samo ime Ivan u prijevodu znači „Bog je milostiv“. To je bilo i osobno iskustvo Ivanova oca Zaharije, a propovjednik je zaključio kako bi ono moralo postati i iskustvo svakoga od nas.
