Barlovci, 21. lipnja 2026. – U župi sv. Vida u Barlovcima svečano je u nedjelju, 21. lipnja, proslavljen blagdan nebeskoga zaštitnika župe. Prostranu župnu crkvu ispunili su vjernici Barlovaca, hodočasnici iz susjednih župa, ali i lijep broj raseljenih Barlovčana koji su ovom prigodom pohodili svoj rodni kraj i zajedništvom u vjeri posvjedočili trajnu povezanost sa svojom župom.
Svečano misno slavlje, u zajedništvu s više svećenika Banjolučkoga dekanata, na poziv župnika fra Ive Orlovca, predvodio je i propovijedao banjolučki biskup mons. Željko Majić.
Liturgijsko pjevanje animirala je gospođica Dorotea Bekić pridonoseći ljepoti i sabranosti slavlja.
U svojoj propovijedi biskup je vjernicima približio lik svetoga Vida, ranokršćanskoga mučenika koji je, premda još vrlo mlad, ostao postojan u vjeri i nije se odrekao Krista unatoč progonima i prijetnji smrću. Istaknuo je kako sveti Vid i danas snažno progovara suvremenom čovjeku, podsjećajući da se vrijednost života ne mjeri brojem godina niti zemaljskim uspjesima, nego vjernošću Bogu.
Posebno se osvrnuo na iskustvo raseljenosti koje je obilježilo život brojnih vjernika župe Barlovci i cijele Banjolučke biskupije. Povezujući sudbinu svetoga Vida, koji je bio prisiljen napustiti svoj rodni kraj zbog vjere, sa sudbinom mnogih prognanih i raseljenih vjernika ovih prostora, naglasio je kako čovjek može izgubiti mnogo toga, ali ne smije izgubiti vjeru, dostojanstvo i pouzdanje u Boga.
„Može ostati bez kuće, ali ne bez ognjišta ljubavi. Može biti daleko od rodnoga kraja, ali ne daleko od Boga. Može izgubiti zemaljsku sigurnost, ali ne i nadu u vječni život“, poručio je biskup.
Govoreći o stradanjima kroz koja je prolazila Banjolučka biskupija, podsjetio je na ratove, progone, razaranja i raseljavanja, ali i na postojanost vjernika koji su kroz teška vremena sačuvali vjeru. Zahvalio je svim poznatim i nepoznatim svjedocima vjere – roditeljima, djedovima i bakama, majkama koje su čuvale molitvu u obiteljima te svećenicima koji su ostali uz svoj narod.
Na kraju propovijedi zazvao je zagovor svetoga Vida za župu Barlovci, sve raseljene Barlovčane i cijelu Banjolučku biskupiju, moleći za milost postojane vjere, nepokolebljive nade i djelotvorne ljubavi.
Nakon sv. Mise slavlje je nastavljeno u crkvenom dvorištu u ozračju susreta, razgovora i zajedništva, a župnik je biskupa, svećenike, redovnike i redovnice ugostio u pastoralnom centru.
Tako je proslava svetoga Vida još jednom posvjedočila kako, unatoč raseljenosti i brojnim životnim poteškoćama, vjernici Barlovaca ostaju povezani sa svojom župom i svojim korijenima, čuvajući vjeru koju su im ostavili preci.
