Vlč. Waldemar Maximilian Nestor

Vlč. Waldemar Maksimilijan Nestor, drugo od četvero djece Antona i Julije rođ. Hepner, rođen je 12. prosinca 1888. u mjestu Brody, okrug Gross Strehlitz, u Šleskoj, danas Strzelce Opolskie u Poljskoj, i kršten u župi Krynki. Njegove su životne postaje:

1898. – 1903. – školovanje u Deutsch Piekaru

1903. – s obitelji se doselio u Banju Luku i započeo pripravu za redovnički život u samostanu trapista Marija Zvijezda

1905. – oblači redovničko odijelo i dobiva redovničko ime brat Maksimilijan

1907. – polaže prve, a 1911. doživotne redovničke zavjete

1914. – 1917. – studira teologiju i ujedno je učitelj u samostanskom sirotištu

1917. – zaređen za svećenika-trapista u Banjoj Luci

1917. – 1918. – služi vojni rok u Prvom svjetskom ratu

1918. – 1920. – upravitelj sirotišta u Mariji Zvijezdi

1920. – 1931. – ekonom („Schaffner“) samostana

1931. – napušta red i prelazi u kler Banjolučke biskupije

1931. – 1936. – kapelan je u Ljubunčiću kod Livna

1936. – 1941. – župnik je u Drvaru

25. srpnja 1941. – odlazak na hodočašće sv. Ani u Kosovo kod Knina

26. srpnja 1941. – predvodi proslavu sv. Ane

27. srpnja 1941. – vraća se jutarnjim vlakom iz Knina u Drvar kako mu vjernici ne bi ostali u nedjelju bez sv. Mise, iako su ga u Kninu zaustavljali da ne ide, jer se čulo za nerede „ustanika“ u Drvaru. U rano jutro vlak je zaustavljen od „ustanika“, a on i drugi putnici izvedeni kod Trubara i ubijeni, a tijela im bačena u jamu Golubnjača. Bio je u 53. godini života.

2003. – pronađene i ekshumirane kosti hodočasnika (vjerojatno i župnikove)

2003. – 2014. – posmrtni ostatci bili zbog identifikacije u Sanskom Mostu

19. studenoga 2014. – kosti pronađenih žrtava iz Golubnjače pokopane na banjolučkom groblju sv. Marka.

O njemu je posvjedočio župnik iz Ljubunčića fra Jako Pašalić s kojim je vlč. Nestor proveo pet godina kao duhovni pomoćnik: „On je kao svećenik, kao čovjek i kao drug, bio upravo idealan i svakom simpatičan tko se je samo s njim upoznao bez razlike staleža i vjere, pa su ga volili ne samo katolici, već i pravoslavni i muslimani, a napose mi svećenici u društvu smo s njima upravo uživali, jer je bio veseljak i krasnih manira čovjek naspram svakomu.“

Banjolučka mu biskupija čuva spomen Misama zadušnicama na obljetnicu stradanja, 27. srpnja, u Drvaru, koje redovito predvodi biskup Ordinarij. Dan njegove svjedočke smrti proglašen je Danom molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve te župe, a zadnje nedjelje u srpnju i na mučenike i žrtve cijele biskupije.

Sveta je Stolica 2014. godine odobrila pokretanje biskupijskog postupka njegove beatifikacije te još trojice svećenika.