img_2017_347_006

DUHOVNE VJEŽNE SESTARA MILOSRDNICA U BANJOJ LUCI

Godišnje duhovne vježbe sestara milosrdnica Provincije Majke Divne Sarajevo održane su od 7. do 13. kolovoza 2017. u Banjoj Luci u duhu obilježavanja 400. obljetnice rođenja vinkovske karizme. Među 17 sestara milosrdnica bile su i dvije zavjetovanice: s. M. Izabela Đaković i s. M. Antoneta Martić. Voditelj duhovnih vježbi bio je o. Zvonko Martić, karmelićanin, koji je sestrama govorio o “oblikovanju duše prema osobi Isusa Krista, siromašnog i slavnog”.

Voditelj o. Zvonko kazao je da koračanje životnom stazom umara ukoliko se ne prate putokazi. “Lako skrenemo s pravog puta; a ako si nepromišljeno nametnemo prijeći što više u što kraćem roku samo da prijeđemo put, pitanje je kakvi ćemo stići na cilj? Život treba biti smisleno i plodonosno koračanje, redovnički život tim više, jer svaka redovnička zajednica nastala je u određenom povijesnom trenutku, potaknuta potrebom čovjeka prepoznatom baš tog trenutka od onih koji su slušali i čuli, gledali i vidjeli, bili pozvani i odazvali se”, istaknuo je o. Zvonko. Potaknuo je sestre na šutnju i to ne samo govorom, već “pogledom prema stvarima i osobama koje nas odvraćaju od Boga”, kao i “maštom, kojoj tako malo treba da se razigra, rasplamsa, i odvrati nas od Boga”.

Voditelj Martić istaknuo je da “Bog govori srcu”, ali “samo onom srcu koje se otvara i koje je spremno čuti što mu Bog ima reći”. “Vremenom postajemo poput strujnih kablova, propuštamo milost, pomažemo druge svojom molitvom, no istovremeno ostajemo isti, ne dopuštamo toj milosti da i nas zahvati i mijenja”, rekao je o. Zvonko dodajući da se sva redovnička duhovnost sastoji u gledanju lica Isusa patnika i usvajanju Njegove kreposti. “Bog od nas ne traži da se bavimo samima sobom, nego Njime i potrebama Crkve. Milosrdnica mora imati oko koje će u sredini kamo je poslana prepoznati siromaha. I ne samo prepoznati, ona mu mora prići, ona mora ostaviti Boga radi Boga u tom siromahu!”, kazao je o. Zvonko te pozvao sestre da se preispitaju, ostvaruju li u svom životu nalog sv. Vinka prema kojemu uvijek trebaju biti spremne potrebitima iskazati posebnu pažnju i ljubav i poticaj da, ako je potrebno, “ostave Boga radi Boga”. Upozorio ih je na opasnost unošenja svjetovnih načela u Družbu za koje je sv. Vinko rekao da ih se jedna milosrdnica “mora čuvati i plašiti, protiv njih se boriti sve dok ih potpuno ne uništi”. Podsjetivši na riječi sv. Vinka da “propadamo onog časa kad dopustimo da načela svijeta ovladaju nama”, pozvao ih je da se pokorom uvijek iznova “vraćaju na izvor” koji se “počeo mutiti” onoga časa kada su “načela svijeta pala su u njihovu vodu”. Potaknuo ih je da u tim trenucima uvijek prionu uz načela Isusa Krista koja nam donosi Matej u evanđelju o blaženstvima.

Svoje dojmove s duhovnih vježbi podijelila je s. M. Katarina Dunđer: “Zaplovile smo bogatom baštinom Vinkovih konferencija dopuštajući da nas osvježi njegov govor, na koji smo mnoge, izašavši iz juniorata, zaboravile. Dragocjeni križ Vinkovih kreposti, koje trebaju biti odlika svake milosrdnice, ponovno je ponio svaku od nas. Poniznost koja nas prizemljuje i ljubav koja nas nebu diže vertikala su tog križa, a poslušnost – kći poniznosti, i strpljivost – krepost savršenosti, njegova su horizontala“, kazala je s. Augustina moleći da im sv. Vinko izmoli „duha promjene i ne dopusti da se uzoholimo te da nam pomogne ukloniti zapreke koje nam priječe živjeti povjerenu nam karizmu.”

KTA
Banja Luka, 18. kolovoz 2017.