Relikvije sv. Male Terezije i njezinih roditelja pohodile svetište u Presnačama

Biskupijsko svetište i župu sv. Male Terezije u Presnačama, 20. i 21. svibnja 2026., nakon 25 godina, ponovno su pohodile relikvije sv. Male Terezije, ali ovoga puta u pratnji relikvija njezinih svetih roditelja. Relikvije su u Presnače stigle iz župe Bistrica, a nakon dvodnevnog čašćenja ispraćene su prema Subotičkoj biskupiji, odnosno u Sombor.
Svečani doček upriličen je u srijedu u poslijepodnevnim satima. Nakon ulaska relikvija u svetište uslijedio je recital o životu sv. Male Terezije i njezinih roditelja s posebnom poveznicom na župu Presnače, te molitvom za duhovna zvanja. Program je nastavljen molitvenim bdjenjem, euharistijskim klanjanjem, molitvom krunice i osobnom molitvom.
Drugoga dana pohoda, od ranih jutarnjih sati, vjernici su imali priliku za osobnu molitvu, dok su svećenici Banjolučkog, Bihaćkog, Bosanskogradiškog i Prnjavorskog dekanata održali svoju redovitu rekolekciju. Biskup banjolučki, mons. Željko Majić govorio im je o životu sv. Male Terezije i njezinih roditelja.
Svečano misno slavlje predvodio je biskup Željko u zajedništvu s umirovljenim biskupom mons. Franjom Komaricom i dvadesetak svećenika spomenutih dekanata.
„U ovom događaju prepoznajemo pohod neba našoj napaćenoj i krvlju natopljenoj zemlji, našoj župi Presnače i našoj Banjolučkoj biskupiji“, istaknuo je biskup Majić u svojoj propovijedi.
Naglasio je kako relikvije nisu amajlije za sreću, već svjedočanstvo da su sveci živi u Bogu. Pozvao je vjernike da kroz dodir relikvija prinesu Gospodinu svoje rane, strahove, obitelji, ali i ranjenu Crkvu i narod.
U propovijedi se osvrnuo i na Terezijin „mali put“, put duhovnog djetinjstva i ljubavi u malim stvarima, povukavši paralelu sa sunarodnjacima: časnim slugom Božjim Petrom Barbarićem i bl. Ivanom Merzom, koji su također svjedočili da se svetost postiže vjernim vršenjem svakodnevnih dužnosti.
Poseban naglasak stavio je na svete roditelje, Ljudevita i Zeliju, kao uzor suvremenim obiteljima. Iako su se suočavali s bolestima i neizvjesnostima, Boga su stavili u središte doma, a svih njihovih pet kćeri, koje su preživjele, izabrale su posvećeni život, uključujući i Službenicu Božju Leoniju za koju se vodi postupak za proglašenje blaženom. „Njihov dom bio je mjesto molitve, vjere, nade i ljubavi. I upravo zato iz takve je obitelji izrasla svetica, a oni postali snažan primjer i nadahnuće obiteljima“, naglasio je biskup.
Apelirajući na potrebu za otvaranjem životu i rađanjem djece biskup je pozvao na „mali put“ obnove: „Dok danas s nemalom dozom zabrinutosti gledamo budućnost naše mjesne Crkve, pred nama se otvara put – kako bi rekla sveta Terezija od Djeteta Isusa – „mali put“ obnove naše Biskupije i našega naroda. To je put vjere, nade i ljubavi; put poštenja, dobrote, otvorenosti životu i spremnosti na žrtvu.“
Na kraju misnog slavlja biskup je uputio snažnu poruku nade i vjere u budućnost Banjolučke biskupije, primijetivši i istaknuvši pozitivnu promjenu: „Prije 25 godina, kada su relikvije sv. Male Terezije prvi put pohodile ovu župu, na ovom mjestu nije bilo crkve, a danas na tom mjestu ponosno stoji izgrađena crkva i svetište“, istaknuo je.
Ispraćajući relikvije, biskup je u ime svih vjernika predao projekt duhovne obnove da ova mjesna Crkva ponovno oživi novim životima, krštenjima i duhovnim zvanjima, te da na ovim prostorima trajno vlada mir, ljubav, radost, s molitvom da se rat više nikada ne ponovi.
Misno slavlje i dvodnevni pohod završeni su molitvom, koju je uputio biskup: „Sveta Mala Terezijo, ponizno te molim reci dragom Isusu da te ova Crkva jako voli“, nakon čega su relikvije ispraćene put Sombora.







































