Banjolučka središnja gradska župa Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja 2018. svečano je proslavila svoj patron. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. mr. Ivica Božinović, župnik župe i svetišta u Presnačama i ravnatelj Katoličkog školskog centra „Blaženi Ivan Merz“ u Banjoj Luci.
Dobrodošlicu mons. Božinoviću i desetorici svećenika suslavitelja i članovima svoje župne zajednice i župljanima okolnih župa poželio je domaći župnik don Žarko Vladislav Ošap.
U prigodnoj propovijedi mons. Božinović najprije se osvrnuo na sam događaj Pohoda Blažene Djevice Marije Elizabeti u Lukinom evanđeoskom izvješću. Podsjetio je i na početke slavljenja ovog blagdana kojega je širio franjevački red, osobito sv. Bonaventura, zaštitnik Banjolučke biskupije.
„Susret s Isusom, makar još nerođenim, izazvao je radost u Ivanu, koji je bio u utrobi svoje majke. Ovaj susret ispunio je radošću sve koji su u njemu sudjelovali“, kazao je mons. Božinović te pozvao sve nazočne da jedni drugima donose Krista, a time i radost neopisivu, koju samo Bog može dati. Kazao je „da nas Bog svakodnevno pohađa“, ali se i zapitao, „prepoznajemo li Boga koji k nama dolazi“?.
„Bog nas po ljudima pohađa i trebamo biti sposobni prepoznati Božje pohode u svome svakodnevnom životu, a kojih sigurno nije malo“, kazao je mons. Božinović.
Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni zbor pod vodstvom s. Damjane Kovačević, Klanjateljice Krvi Kristove.
Nakon Svete mise uslijedila je okrjepa i druženje u dvorištu župne crkve i u župnoj kući.
Proslavi patrona prethodila je tronevnica koju su predvodili: mons. dr. Anto Orlovac, biskupski vikar, vlč. Ilija Piličić, ljubijski župnik i vlč. Boris Ljevak, šimićki župnik i povjerenik za mlade Banjolučke biskupije. Trećeg dana trodnevnice organizirano je župno cjelodnevno klanjanje pred Presvetim i pokorničko bogoslužje, a večernjom Svetom misom proslavljena je svetkovinu Tijelova.
Tijekom priprave za proslavu patrona Pohoda Blažene Djevice Marije župnik Ošap pohodio je oko 40 bolesnih župljana i duhovno ih okrijepio kako bi i oni doživjeli radost proslave zaštitnika svoje župe.
Župa Pohoda BDM u Banjoj Luci „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci. Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. godine. Ako je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru. Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.
Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu izgrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. godine. Nakon potresa 1969. godine, koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i oprije 8 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine. Župna kuća izgrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 četvornih metara na kojem je izgrađena crkva i župna kuća. Župnik Ošap napominje da je jedinstveno, ali istinito, da ova župa ne posjeduje ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo.
Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, izgrađenu 1980. godine, a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena ove godine donacijom Ministarstva za prognana i raseljena lica kojemu je na čelu gosp. Davor Čordaš, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.
Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugoistočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište). Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik Ošap ima kontakt s oko 600 katolika u oko 500 uglavnom samačkih obitelji. Prema župnikovim riječima godišnje u župi krsti jedno ili dvoje novorođenčadi, a sprovoda je 60-ak. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 17 djece i godišnje uvijek bude nekoliko odraslih katekumena. Svake godine bude slavlje Prve pričesti (ove godine tri djevojčice) i podjeljivanje sv. krizme (ove godine, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, svetu krizmu je podijelio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica (po dvoje iz Banja Luke i Trna te jedan iz Petrićevca). Nedjeljom i blagdanima na tri mise (jedna je u katedrali) dođe oko 300 vjernika. Prije dvije godine u župi je pokrenuta akcija pastorala starijih osoba pod nazivom „Biti uz stare i nemoćne osobe“, a jedan župljanin njegovatelj redovito obilazi 20-ak starih i nemoćnih župljana i uvijek im stoji na raspolaganju.
„Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama, mogli bi reći da je to sve tužno i jadno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje. Zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Gospodina slavi“, zaključio je župnik Ošap.
TABB
Banja Luka, 5. lipanj 2018.
