U župi sv. Ivana Krstitelja u Ravskoj u subotu, 7. studenoga 2026., obilježena je 34. obljetnica svjedočke smrti mladoga župnika vlč. Ivana Grgića, koji je život izgubio u noći između 7. i 8. studenoga 1992. godine.
Molitveno sjećanje započelo je obredom opijela na „kipama“ rudnika Ljubija, na mjestu gdje je pronađeno tijelo mladoga svećenika. Ondje je podignut spomen-križ s porukom „Ljubav je jača od smrti“, koja i danas upućuje na kršćansku nadu i vjeru u pobjedu života nad smrću.
Nakon molitve na mjestu stradanja, u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja slavljena je sv. Misa zadušnica za pokojnog vlč. Grgića. Euharistijsko slavlje predvodio je banjolučki biskup mons. Željko Majić, uz koncelebraciju generalnog vikara Banjolučke biskupije mons. Karla Višatickog, domaćega župnika vlč. Ante Ljulja te više svećenika Banjolučke biskupije.
Uz domaće vjernike i rodbinu pokojnog župnika, na misnom slavlju sudjelovale su i sestre Klanjateljice Krvi Kristove te sestre Misionarke Božjeg milosrđa.
U prigodnoj homiliji biskup Majić istaknuo je kako se vjernici ne okupljaju samo da bi se prisjetili tragičnog događaja od prije 34 godine, nego ponajprije kako bi ispovjedili vjeru u vječni život, život koji ne završava grobom, i ljubav koja ne prestaje smrću. Zahvaljujući Bogu za dar Ivanova života i svećeničkog služenja, biskup je izrazio i nadu da će Crkva, nakon pomnog ispitivanja njegova života, smrti i svih okolnosti, prepoznati i potvrditi svjedočanstvo koje je svojim životom i krvlju posvjedočio.
Posebno se zaustavio na riječima vlč. Ivana koje su ostale trajno zabilježene u sjećanju njegovih suvremenika: „Kako da napustim svoje župljane; oni osim Boga i mene nemaju nikoga. Ja ostajem s njima, pa što mi Bog da.“
U tim je riječima, istaknuo je biskup, sadržana duboka istina o svećeničkom pozivu i odgovornosti pastira prema povjerenom mu narodu. Svećenik je pozvan biti uz ljude ne samo u redovitim okolnostima, nego osobito onda kada su uplašeni, ugroženi, gladni, prognani, osamljeni i zaboravljeni. Povezujući Ivanovo svjedočanstvo s Kristovim obećanjem: „Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20), biskup je naglasio kako svećenik svoju hrabrost crpi upravo iz svijesti da Krist nikada ne napušta svoj narod.
Osvrćući se na Ivanove riječi: „Nikoga se ne bojim. Nisam nikome nikakva zla učinio. Nikome nisam kriv. Ja nemam neprijatelja“, biskup Majić istaknuo je važnost kršćanskog svjedočenja koje ne živi od mržnje i osvete. Ni rat, naglasio je, ne ukida Božje zapovijedi, ni strah ne opravdava nepravdu, niti nasilje daje pravo na mržnju. Stoga primjer vlč. Ivana i danas postavlja pitanje jesmo li spremni braniti istinu, biti uz slabe i ugrožene te ostati vjerni evanđelju i onda kada to od nas zahtijeva žrtvu.
Govoreći o odgovornosti za očuvanje spomena na svjedoke vjere, biskup je upozorio da sjećanje ne smije ostati samo na obljetnicama, spomen-pločama i prigodnim govorima. Potrebno je upoznati njihov život, vjeru i služenje te njihovu duhovnu baštinu prenositi novim naraštajima.
Osvrćući se na povijest Banjolučke biskupije, obilježenu stradanjima, progonima, razaranjima i raseljavanjima, istaknuo je kako njezina povijest nije samo povijest križa i stradanja, nego i povijest vjernosti, molitve, služenja i ljubavi prema Bogu i čovjeku. Upravo je ta snaga i danas čini zajednicom vjere, nade i ljubavi.
Na kraju homilije biskup Majić uputio je molitvu za svećenike Banjolučke biskupije, redovnike i redovnice, vjernike koji su ostali na svojim ognjištima i one raspršene diljem svijeta, kao i za obitelji koje nose bol zbog nasilno oduzetih života. Pozvao je i na molitvu za one koji su činili zlo, da se njihova srca otvore istini, kajanju i Božjem milosrđu.
Zaključujući homiliju, ponovno je podsjetio na Ivanove riječi: „Ja ostajem s njima, pa što mi Bog da“, istaknuvši kako je svećeništvo odgovornost i služenje, a ne povlastica i traženje vlastite sigurnosti. Pozvao je vjernike da ostanu vjerni Kristu, da ne napuštaju jedni druge i da nikada ne dopuste da strah bude jači od ljubavi.
Vlč. Ivan Grgić ubijen je u 31. godini života. Ostao je zapamćen po predanom pastoralnom radu, blizini ljudima te nesebičnoj ljudskoj i duhovnoj pomoći svima koji su bili u potrebi. Njegova vjernost svećeničkom pozivu i povjerenom narodu, posvjedočena i u trenucima najveće opasnosti, ostaje trajni dio duhovne baštine župe Ravska i Banjolučke biskupije.
Obilježavanje 34. obljetnice njegove mučeničke smrti još je jednom posvjedočilo kako istinsko kršćansko svjedočanstvo ne završava smrću, nego nastavlja živjeti u vjeri, molitvi i djelima ljubavi onih koji ga se sjećaju i nastoje ga nasljedovati.
„Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“ (Otk 2, 10) – riječi su kojima je biskup Majić zaključio homiliju.
