Draga braćo svećenici,
drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici!
„Isus Krist – jučer i danas isti je – i uvijeke.“ (Hebr 13,8)
Ove Božje riječi, objavljene ljudskome rodu u novozavjetnoj knjizi – Poslanici Hebrejima, upućene su najprije konkretnoj zajednici Kristovih vjernika iz prvih desetljeća postojanja Kristove Crkve. Vjeroučitelji i vođe članova te, rekli bismo, – župne ili biskupijske zajednice, bili su tada već pomrli – neki i kao mučenici, ili su bili pri kraju svoga života i djelovanja. Svi su oni ostali do kraja vjerni toj zajednici ali i vjerni i pravoj, istinskoj Kristovoj nauci, Kristovom Evanđelju. A ta nauka sadrži najbitnije što je potrebno za spasenje i vječnu sreću čovjeka pojedinca, za sreću svake zajednice, svakog naroda, pa i cijelog čovječanstva. To najbitnije, najpotrebnije je osoba Isusa Krista, od Boga obećanog Spasitelja svijeta, utjelovljenog Sina Božjega.
On je, pomazan Duhom Svetim, prošao zemljom čineći dobro (usp. Dj 11,38). Iako je učinio silna djela, čudesa i znamenja, naučavao kao nitko, bio je – kao potpuno nevin – razapet i pogubljen! Kao Pastir Dobri, on je dragovoljno položio svoj život za svoje ovce, tj. za cijeli ljudski rod.
To je on i sâm bio navijestio svojim apostolima da će, naime, mnogo trpjeti, da će biti odbačen od tadašnjih vođa naroda i ubijen. Ali, da će treći dan, nakon što bude razapet i ubijen – uskrsnuti (usp. Lk 9,22).
Sve se to i obistinilo!
Isus je u petak ubijen, u nedjelju je slavno uskrsnuo!
Mi to Božje najveće i za ljudski rod najpresudnije djelo njegove ljubavi i milosrđa prema nama ljudima, koje je ostvareno u Isusu Kristu, zahvalna i radosna srca – osobito svečano i s očekivanom duhovnom koristi – slavimo zajedno sa svim članovima Crkve u danima Svetog Trodnevlja – od Velikog četvrtka navečer do Uskrsa. – Poučeni smo također, da to isto Božje djelo slavimo i svake nedjelje, pa i u svakoj svetom Misi.
Veliki ili Sveti Petak se morao dogoditi, da se dogodi i Uskrs! To je jasno protumačio sâm uskrsli Isus na dan svoga slavnog uskrsnuća, kada se – među prvima, kojima se ukazao, ukazao i uplašenoj, razočaranoj, zbunjenoj, deprimiranoj, dvojici svojih učenika na njihovom bijegu iz Jeruzalema u mjesto Emaus. To je opširno opisano u novozavjetnoj knjizi – u Evanđelju po Luki (usp. 24,13-35).
U tom opisu čitamo kako uskrsli Krist poučava svoje uplašene i razočarane učenike, blago ih koreći zbog njihove bezumnosti i njihova sporog srca da vjeruju što su proroci već davno biti navijestili o Mesiji, tj. Isusu Kristu. Veli im Isus: „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ (Lk 24,24-26).
Put, prolazak Božjeg Pomazanika – Mesije , tj. Krista kroz patnju pa i samu smrt ka uskrsnuću i proslavi plan je samog Boga, koji ga je i poslao na svijet, nama ljudima osuđenima na vječnu propast. Taj Božji plan obuhvaća dvoje, tj. oboje: za ovozemaljski život – križ, a za drugi, vječni život – proslavljenost. To nam potvrđuju i mjesta u novozavjetnim knjigama: „Bog je Isusa, kojega su Židovi razapeli, učinio Gospodinom i Kristom“ (Dj 2,36), kojem je „dana sva vlast na nebu i na zemlji“ (Mt 28,18).
Na svršetku svijeta svi će toga istog Isusa Krista moći – i morati – vidjeti, gdje dolazi s velikom moću i slavom – kako to tvrdi sâm Isus, a zapisa evanđelist Luka (usp. Lk 21,27).
To je dakle, trajna istina, koju Crkva Kristova, ima zadatak naučavati kroz sva pokoljenja do konca svijeta: Isus Krist isti je – jučer, danas i uvijeke!
O sebi samoj, Crkva, kojoj je Krist Božanska Glava, naučava kako ona „nastavlja svoje putovanje između progona svijeta i Božje utjehe, navješćujući muku i smrt Gospodinovu, dok On ne dođe (usp. 1 Kor 11,26). Od moći uskrsloga Gospodina ona dobiva snagu da strpljivošću i ljubavlju pobjedi svoje nutarnje i vanjske žalosti i tjeskobe i da vjerno otkrije svijetu Njegov misterij, iako ne savršeno, dok se na svršetku ne očituje u potpunom svjetlu (Drugi vatikanski koncil, LG 8).
Već je 50 godina, kako je i mene, vašega brata po vjeri i krsnoj milosti, isti Krist, Spasitelj i Veliki vječni Svećenik, pozvao da – u njegovoj Crkvi – kao zaređeni njegov svećenik – svojim riječima i svojim životom svjedočim među ljudima moga vremena i moga životnog okruženja njegovu beskrajnu ljubav, milosrđe i vjernost. Posvećen sam za svećenika, kako to naučava Crkva „da propovijedam Evanđelje, posvećujem vjernike i prinosim žrtvu Novoga Saveza“ – bilo za to zgodno ili nezgodno vrijeme (usp. 2 Tim 4,2).
Kako sam vjerno i vjerodostojno to činio znade sam Bog, a nešto od toga i vi, moji dragi suputnici, suradnici i suvremenici.
U izuzetno dramatičnim vremenima rata u našoj domovini, koje sam – kao Vaš biskup – zajedno s vama (i mnogim drugima) osobno proživljavao, pisao sam Vam u jednoj od svojih vazmenih poslanica, između ostalog, i ovo:
„Kristovo uskrsnuće je doista centralni događaj ljudske povijesti i prevažna istina za svakog od nas. Bog je tim jedinstvenim činom na najzorniji način dokazao nama ljudima ne samo svoje postojanje, nego i svoju neizmjernu ljubav prema nama. Pobjedom života nad smrću, oproštenja i pomirenja nad osvetom, ljubavi nad mržnjom – što se dogodilo u muci, smrti i slavnom uskrsnuću Isusa Krista, započeo je pobjednički pohod Sina Božjega ovom našom zemljom, uprljanom grijehom i užasnim posljedicama grijeha. (…)
Nakon Kristova uskrsnuća nema ni jedne naše ljudske patnje koja ne bi mogla biti oplemenjena Njegovom patnjom i slavnim uskrsnućem. Ljubav Krista, mučenog, ubijenog i uskrslog – radi nas i radi našeg spasenja – u stanju je osposobiti svakog Kristovog učenika, dakle, svakog od nas, da svoju sobnu patnju i stradanje, pa čak i samu smrt gledamo i doživljavamo u pobjedničkom svjetlu vječnog Uskrsa. Tako i najveća naša kriza, naša najbolnija patnja, može postati našom najvećom, realnom šansom; stvarnom prigodom za postizanje najvećeg blaga – vječnog života i vječne sreće, ukoliko smo istinski Isusovi učenici.“ (Vazam 1995.).
Istinski Isusovi učenici trude se što bolje razumjeti riječi Svetog Pisma, koje svjedoče o nužnosti Isusove patnje i o činjenici njegova uskrsnuća. Oni znaju i doživljavaju da je u svetoj Euharistiji, „u lomljenju euharistijskog kruha“ osobno nazočan uskrsli Krist. Oni znaju da sveta Euharistija nije samo spomenčin Kristove muke i smrti nego i uskrsnuća; da euharistijsko slavlje nastavlja – ponazočenje ne samo Kristove otkupiteljske žrtve na križu nego i ponazočenje uskrsnuća Onoga, koji živi. Euharistija nam nudi sposobnost da i mi prepoznamo uskrsloga, živoga Isusa, koji je, nakon svoga uskrsnuća postao – „Kralj Kraljeva i Gospodar gospodara; prebiva u nedostupnu svjetlu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga može vidjeti. Njemu čast i vlast vjekovječna!“, kako tvrdi apostol Pavao u svojoj poslanici učeniku Timoteju (1 Tim 6,15b-16).
Isus Krist, ubijeni i uskrsli Spasitelj, koji je sada Sudac živih i mrtvih, ima savršenu i sveobuhvatnu vlast nad svime što je vremenito, prolazno ovozemaljsko. Pred njim ne može opstati ničija i nikakva moć ni sila ovozemaljskih vladarâ i silnika, jer su oni, unatoč obožavanju od strane svojih podložnika i suvremenika ili njihovom podjarmljivanju drugih ljudi i narodâ, i sami podložni svojoj zemaljskoj prolaznosti i nestanku ali i Božjem pravednom sudu!
U ljudsku povijest i stvarnost, pa i u ovu našu aktualnu, spadaju također i jadikovanje, kukanje i beznađe. Ali, presudno je za svakog istinskog Isusovog učenika da se on ne zaustavi pred ruševnima svoje nade, jer bi to bila opasnost za njega da ne vidi ništa drugo osim vlastitog bola i patnje.
Isus Krist svojim uskrsnućem poziva svakog od nas da se, uz Njegovu pomoć, usudimo pogledati preko vlastitog horizonta, jer nam On garantira svoju trajnu blizinu, bez obzira u kojoj se životnoj situaciji nalazili ili kojoj situaciji išli u susret.
I na kraju, draga moja braćo i sestre u uskrslom Kristu,
slično kao i sv. apostol Pavao u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima, i ja moram uvijek Bogu zahvaljivati za vas, jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakog od vas prema drugima. Molim uvijek za vas, da vas Bog učini dostojnima vašeg kršćanskog poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra, te da se proslavi Ime Gospodina našega Isusa u vama. Čvrsto stojte i držite se predajâ u kojima ste poučeni, mojom bilo izgovorenom ili pisanom riječju (usp. 2 Sol 1,3.11.15)!
Svima vam – bilo da ste na području naše biskupije ili izvan nje – od srca želim blagoslovljene dane Svetog Trodnevlja,
Sretan Uskrs!
Blagoslovljen i daljnji vaš ovozemaljski životni hod u zajedništvu Kristove Crkve – obasjan neuništivim svjetlom Kristove definitivne uskrsne pobjede!
Vaš brat
Franjo, biskup
