Banja Luka: Misa Večere Gospodnje

Svečanim euharistijskim slavljem, 2. travnja 2026., koje je u suslavlju s umirovljenim biskupom mons. Franjom Komaricom, generalnim vikarom mons. Karlom Višatickim, banjolučkim župnikom i dekanom preč. Žarkom Vladislavom Ošapom, direktorom Caritasa mons. Miljenkom Aničićem, rektorom katedrale vlč. Perom Ivanom Grgićem, mons. Antom Orlovcem, umirovljenim svećenikom, u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci predvodio banjolučki biskup mons. Željko Majić, vjernici grada Banje Luke svečano su zakoračili u otajstvo Svetoga vazmenog trodnevlja – središnjeg i najsvetijeg vremena liturgijske godine, u kojem Crkva uprisutnjuje spasonosna otajstva Posljednje večere, muke i smrti Gospodnje, te slavnog uskrsnuća.
Tijekom svetog misnog slavlja biskup je, slijedeći primjer Gospodina, oprao noge dvanaestorici vjernika posvjedočivši tako zapovijed ljubavi i poniznog služenja. Na svršetku slavlja Presveti Oltarski Sakrament svečano je prenesen u za to uređen prostor u blizini Božjeg groba, gdje su se vjernici i svećenici zadržali u sabranoj molitvi i klanjanju, bdijući s Gospodinom.
U prigodnoj homiliji biskup je istaknuo kako u ovim svetim danima ne slavimo odvojene događaje, nego jedno jedincato otajstvo Kristove otkupiteljske ljubavi, naglasivši nerazdvojivu povezanost euharistije i križa: „Ono što je Gospodin Isus navijestio na Posljednjoj večeri dovršava se na Veliki petak u žrtvi ljubavi za spasenje svijeta.“ Pozvao je okupljene da s vjerom urone u dubinu toga otajstva, prateći Gospodina kroz tišinu i sabranost Velike subote sve do radosti uskrsnoga jutra, koje naviješta konačnu pobjedu života nad smrću.
Posebno je naglasio zapovijed ljubavi, očitovanu u činu pranja nogu učenicima, kao trajni poziv na ponizno služenje bližnjima. Podsjetio je kako se istinska vjera ne iscrpljuje u riječima, nego se prepoznaje i konkretnim djelima ljubavi: u opraštanju, strpljivosti, nesebičnom darivanju poniznosti srca.
Na koncu slavlja vjernici su potaknuti da ne ostanu tek izvanjski sudionici svetih obreda, nego da u svakodnevici postanu živi svjedoci otajstva koje slave – postajući, po uzoru na Krista, „euharistija za druge“ u djelima ljubavi i milosrđa.

















