Nedjeljni komentar Evanđelja

30. NEDJELJA KROZ GODINU
„Učitelju moj, da progledam.“

vlč. Boris Jorgić

student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu

EvanđeljeMk 10, 46-52

U ono vrijeme:

Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Današnje Evanđelje donosi ozdravljenje slijepa prosjaka Bartimeja, s kojim završava Isusovo naučavanje o Križu. Na početku ovog naučavanja, bilo je također ozdravljenje slijepca (Usp. Mk 8, 22-26).

Kako su Isus i učenici putovali u Jeruzalem, prošli su kroz Jerihon, gradu u kojem je Izrael izvojevao pobjedu protiv svojih neprijatelja uz Božju pomoć. Isus je naučavao učenike o potrebi odricanja i njegovoj smrti. Ali učenici još uvijek nisu razumijevali Isusove riječi i bili su slijepi na njegovu poruku i misiju. Kad su ulazili u Jerihon, slijepac prosjak je počeo vikati za milost dodjeljujući Isusu Mesijanski naslov „Sine Davidov“. Iako su ga neki ljudi ušutkivali, Bartimej je vikao jače. Njegova vjera je nagrađena, kad ga je Isus pozvao sebi. Odbacio je sa sebe ogrtač i prišao Isusu kako bi tražio ozdravljenje. I odmah je bio ozdravljen.

Vjera je sila koja preobražava osobe. Vjera je ona koja je pomogla Bartimeja ne samo da fizički progleda, nego da se oslobodi sljepoće duha. Započeo je slijediti Isusa nakon svoga ozdravljenja.

Ovaj kratki odlomak današnjeg Evanđelja može nam osobno pomoći svima. Možemo ga pretvoriti u osobnu molitvu. Sve što trebamo napraviti jest da se stavimo osobno u poziciju Bartimeja. Isus prolazi kraj nas. Mi ga tražimo, vičemo za njim i molimo za milost. Ta tko ne bi htio ozdravljenja. Dok ga tražimo u ovom svijetu, kakav jest, mnogi nas ušutkuju. Isus nas poziva da čuje što želimo od njega. Poziva nas preko Crkve, svećenika, Euharistije, molitve, ispovijedi. Traži od nas da mu kažemo što nam je potrebno. I na kraju jedino nas naša vjera može spasiti.

Što me sprječava da tražim Isusa danas, nedjeljom? Što me sprječava da dođem Isusu na sv. Misu? Posao, obitelj, obveze ili neke druge razne isprike? Ili mi se možda sviđa moja sljepoća, tj. ogrtač u kojeg sam se umotao, moja lažna sigurnost?

Ne postoji nijedan opravdan razlog zbog kojega nosimo sljepoću naše duše. Ne postoji ni jedna isprika koja me može opravdati, radi koje ove nedjelje nisam došao i zahvalio Gospodinu, što sam zdrav, što mi je obitelj dobro, što imam i više nego što mogu poželjeti. Ili naprotiv što nemam ništa, a nikad ga nisam zatražio.

Povezani članci

Back to top button