PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA NA MISI UOČI DRUGOG OBITELJSKOG DANA U BOSNI I HERCEGOVINI

Euharistijsko slavlje uoči II. Obiteljskog dana u Bosni i Hercegovini, u večernjim satima u subotu, 27. srpnja 2019. u župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Prigodnu propovijed uputio je predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. Propovijed biskupa Semrena prenosimo u cijelosti:

Braćo i sestre, danas slavimo II. Obiteljski dan u BiH. Obitelj je najvažnija ljudska zajednica na ovoj zemlji. Mi ljudi živimo u različitim zajednicama, u zajednicama ove ili one vrste, u političkim zajednicama, u vjerskim zajednicama i slično. Obitelj je osnovna zajednica na kojoj se temelje sve ostale zajednice. Crkva i država kao dvije najmoćnije zajednice također se temelje na obitelji. Kako nastaje obitelj? Obitelj ili brak nastaje onda kada nastane ljubav između muškarca i žene. A kako nastaje ljubav? Ljubav nastaje iz slobode. Prema tome, ljubav se ne može silom iznuditi niti novcem kupiti.

U današnjem Evanđelju dvanaestogodišnji Isus na glavni židovski blagdan, na Pashu, na kojoj se slavi spomen na oslobođenje iz egipatskoga ropstva, u glavnom gradu Jeruzalemu i u glavnom hramu za sve Izraelce „sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim“ (Lk 2,46-47). Iz navedenoga proizlazi da je Isus veoma dobro poznavao Sveto pismo i da je mnoge dijelove Pisma znao napamet. Tako je to bilo u Izraelu, jer u Ponovljenom zakonu (6,6-7) stoji da svakom Izraelcu riječi Svetog pisma trebaju biti upisane u srce: „Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima.“ Srce je u Svetom pismu središte ljudske osobe. Iz srca mogu proizaći dobre i zle misli, dobra i zla djela. Izraelci su htjeli da njihova djeca u svom srcu nose riječi Svetoga pisma. Oni su, dakle, učili Sveto pismo srcem. Englezi to danas kažu to learn by heart (učiti srcem). Isus je mnoge dijelove Pisma znao napamet i molio se Bogu napamet. O tim riječima je razmišljao i po tim je riječima živio. Kod njega se poklapaju riječi i djela. Isus je dobro poznavao povijest izraelskog naroda, dobre i zle strane svoga naroda.

Svojim Izraelcima Isus navješćuje Božje kraljevstvo. Bog treba vladati, kraljevati među ljudima, a to znači da pravda, istina, sloboda i ljubav trebaju vladati među ljudima, a ne čovjek nad čovjekom. Najveća predrasuda među našim ljudima u BiH sastoji se u tome da oni misle da netko treba vladati nad nekim. Ne smije nitko ni nad kim vladati. Ljudi moraju biti jednaki, ravnopravni, ne smije nitko biti iznad drugih, nitko nije nad-čovjek, i nitko ne smije biti ispod drugih, nitko nije pod-čovjek. Pravedni zakoni trebaju vladati među ljudima, a ne čovjek nad čovjekom. Prema tome, svi veliki politički filozofi i teolozi slažu se u tome, od velikoga Platona pa do Habermasa, da pravda treba vladati u svakoj zajednici. U vjerskoj, političkoj i svakoj drugoj ljudskoj zajednici.

U današnjem Evanđelju Isusova majka Marija kaže Isusu: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ Isus je odgovorio: „Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Oni ne razumješe riječi koju im reče“ (Lk 2,49-50). Nije Božja vladavina kao naša ljudska vladavina. Isus je došao da dadne svoj život za druge, a ne da uzme tuđi život. Bog ljubi bezuvjetno svoje neprijatelje, a mi smo ti Božji neprijatelji, jer smo grešnici. Samo je Bog svet i zato u Očenašu svaki dan molimo: sveti se ime tvoje. On je Bog ljubavi, i ne mogu se pozivati na Boga oni koji vladaju nad drugima, koji tlače i iskorištavaju druge, koji ne daju ljudima zasluženu plaću, koji pljačkaju sirotinju i udovice. Isus nam je pokazao da Bog voli sve ljude i sva svoja stvorenja, i to na bezuvjetan, posve nesebičan i bezgraničan način.

Molim vas, zapamtimo zadnju rečenicu iz današnjega Evanđelja. Tu stoji da Isusovi roditelji nisu razumjeli Isusa. Nisu ga razumjeli, ali su ga voljeli. To je najvažnija pouka za današnje obitelji. Molimo Boga, dragi roditelji, da vas vaša djeca nadmaše u dobru, u pameti, u mudrosti, u svemu onome što je dobro i pozitivno. I da budete sretni kad vas nadmaše! Koliko se rodi genijalne i nadarene djece, ali mi stariji nemamo oči za njihove darove. I tako škodimo i njima i sebi.

Najveća je čast za našu djecu da im bezuvjetno vjerujemo i da ih bezuvjetno ljubimo. Ljubav omogućuje roditeljima da s povjerenjem mogu prihvatiti kod djece one darove i one sposobnosti koje sami ne mogu razumjeti. To uključuje otvorenost prema budućnosti, prema boljem budućem životu. U kršćanstvu primat ima budućnost, i mora je imati, pred sadašnjošću i prošlošću. To je taj proces obraćenja: stalne promjene nabolje, od rođenja do smrti. To je put za sve kršćane i za cijelo čovječanstvo. Pri tom dajmo prostora u našim obiteljima djedovima i bakama i omogućimo im ispuniti ulogu koju im je Bog dao u odgoju i podizanju djece te prenošenju vjere jer oni s jedne strane, omogućuju unucima vidjeti budućnost, a s druge strane, oni su istinske riznice sjećanja i pravo bogatstvo obitelji i društva. Amen! (kta)

Poslušajte propovijed biskupa Marka Semrena:

KTA
Kupres, 28. srpanj 2019.