Vijesti 2020. godina

ODGOJITELJI, BOGOSLOVI I SJEMENIŠTARCI IZ BOSNE I HERCEGOVINE SUDJELOVALI NA STUDIJSKOM DANU

Odgojitelji u bogoslovnim i malim sjemeništima u Bosni i Hercegovini na čelu s predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim, te dijecezanski referenti za zvanja kao i svi bogoslovi i sjemeništarci, na spomendan anđela čuvara 2. listopada 2020. u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ u Sarajevu sudjelovali su na Studijskom danu u okviru permanentne formacije. Organizatori Studijskog dana bili su Vijeće za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije.

Paralelna predavanja za odgojitelje te za bogoslove i sjemeništarce na temu: Ranjivost i empatija u interpersonalnim odnosima održali su: doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica na Katoličkim bogoslovnim fakultetima u Zagrebu i Sarajevu, te doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Hrvatskom katoličkom sveučilištu i voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Prigodna predavanja slušali su te sudjelovali u diskusiji poglavari: s Franjevačke teologije, Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu te Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku i Franjevačkog sjemeništa u Visokom kao i biskupijski delegati za zvanja iz Banje Luke i Mostara. U isto vrijeme izlaganja su paralelno slušali bogoslovi, sjemeništarci i postulanti – njih ukupno 59 (23 franjevačkih bogoslova, 19 dijecezanskih bogoslova, 8 bogoslova iz neokatekumenske zajednice u sarajevskom predgrađu Vogošći, 5 sjemeništaraca iz Travnika te 1 sjemeništaraca i 3 postulanta iz Visokog).

O ranjivosti moći, ranjivosti tijela, te ranjivosti savjesti govorio je doc. dr. sc. Bošnjaković tijekom prvog predavanja odgojiteljima u formacijskim kućama naglašavajući da sdu ljudi kao bića upućeni jedni na druge, pri čemu neminovno pokazuju i svoje ranjivosti. Priznati vlastitu ranjivost znači biti hrabar u međuljudskim odnosima, a ujedno i odgojitelj koji je svjestan svoje ranjenosti i ranjivosti spreman je i sposoban na autentičan način biti u odnosu s drugima. Lijek za ranjenost moći jest put sinodalnosti u Crkvi, za ranjenost tijela jest nježnost na koju papa Franjo u Evangeli Gaudium poziva ističući revolucionarnu snagu nježnosti. Za ranjivost savjesti lijek je suočavanje s vlastitom savješću te istinsko praćenje odgajanika u formacijskim kućama pomažući njima kako bi u sebi otkrivali Božji trag i slijedili put na koji ih Bog poziva. U suočavanju s ranjivošću veliku okrjepu pružaju empatija, suosjećanje i razumijevanju te su upravo ova tri procesa i vrline jednako dobro došle i za odgojitelja kao i za bogoslove i sjemeništarce. Ranjivost često sa sobom uključuje i osjećaj srama koji je važno prepoznati te ga integrirati u vlastiti svijet osjećaja.

Govoreći o istim procesima ranjivosti bogoslovima i sjemeništarcima doc. Bošnjaković je istaknuo i biblijske slike oporavka od moći, odnosno susret Hagare i anđela koji joj pomaže na putu spoznaje Boga kojega Hagara naziva – Ti si onaj koji me vidi. Bog je onaj koji nas vidi u našoj patnji. Na izranjenom tijelu Crkve potrebna je snaga nježnosti te suosjećanja čije nadahnuće i danas crpimo u slici milosrdnog Samaritanca. Kada je savjest u pitanju tada su moguće različite zloporabe i ranjenosti a slikom susreta Isusa i Samarijanke na zdencu u predavanju je bio prikazan put duhovnog praćenja osobe na otkrivanju izvora života u „bunaru vlastitog bića“. Zaključno, vlč. Bošnjaković je istaknuo da je Isus Krist slika hrabrosti i nježnosti na križu, a moguće uskrsnuće otkrivasju zajedno s apostolom Tomom kada su spremni vidjeti rane na Kristovom tijelu i staviti svoj prst u rane na Tijelu Crkve danas. Ranjeni smo vjernici za ranjene ljude, nošeni Božjim Duhom.

U svom predavanju na temu Ranjivost i empatija u interpersonalnim odnosima doc. dr. sc. Sanda D. Smoljo obradila je nekoliko podcjelina u kojima je objasnila psihodinamiku i psihogenezu ranjivosti, te ukazala na različite načinje nošenja s ranjivošću. Ranjivost kao inheretni dio naravi čovjek može prihvatiti što ga disponira za daljnji rast i sazrijevanje ili ju može negirati, potiskivati, što ga vodi u samo-zatvaranje, bijeg od drugih. Specifično za razvojne stadije sjemeništaraca i bogoslova u formaciji doc. Smoljo stavila je naglasak na prihvaćanje i nošenje s ranjivošću kroz vrijeme formacije, ističući neke od zabluda i mitova koji sprječavaju odgajanika da zagrli svoju ranjivost i otkrije njezinu pokretačku i obnavljajuću snagu. Govoreći odgojiteljima doc. Smoljo prikazala je kako se prihvaćena ili neprihvaćena ranjivost razotkriva u različitim stilovima vođenja: autoritarni, autoritativni i permisivni stil vođenja zajednice. Svaki od ovih stilova ima svoje posljedice na razvoj interpersonalne dinamike. U drugom dijelu predavanja naglasak je bio na empatiji u interpersonalinim odnosima te tumačenju ponašanja i komunikacije koja blokira empatijsko povezivanje. Doc. Smoljo podsjetila je na potrebu poboljšanja komunikacije te uzajamnog prihvaćanja, a empatijsko slušanje i povezivanje je put koji čovjeka disponira da čuje, prihvati i susretne druge u svojoj ljudskosti i kršćanskom duhu. U zaključku je ukazala na transformirajuća snagu ranjivosti koja pomaže da se stekne novo iskustvo, uspostave bolji odnosi, otkriju drugačiji horizonti, te ponovno otkrije ljepota poziva.

Svi sudionici Studijskog dana sudjelovali su i na Misnom slavlju koje u kapeli Centra predvodio kardinal Puljić uz koncelebraciju svećenika odgojitelja. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je kako su se okupili da razmišljaju o svom zrenju i na molitvu Bogu da prihvate nužnost trajnog odgoja i rasta u svetosti koja je temelj svega. „Mi često stavljamo naglasak na ono što drugi o nama misle. Mi smo ono što Bog o nama misli. Mi smo na putu zrenja i treba imati hrabrosti prihvatiti sebe, svoju narav, svoje sposobnosti. Trebamo naučiti kako spojiti pamet i srce, to je integracija pomirenja. Ono što iz pameti siđe u srce, to pokreće našu osobu. To je proces zrenja koji nas vodi da postanemo odgovorne osobe. Na tom putu nismo sami. Bog nam je dao anđele čuvare. Duboko sam zahvalan svojim prvim vjeroučiteljima koji su me naučili molitvu anđelu čuvaru“, kazao je kardinal Puljić.

„Kad sam ja bio dijete, pripremaju će se za prvu pričest i krizmu, nisam imao vjeronauka u školi. Vjeronauk se učio u obitelji, kod kuće i onda smo išli kod svećenika na ispit i tako smo se pripremali za prvu pričest i krizmu. To je bilo vrijeme teškog komunizma. Tada sam naučio molitvu anđelu čuvaru i nikad nisam otišao u krevet, a da nisam izmolio tu molitva anđelu čuvaru i nikad nisam ustao iz kreveta, a da mu se nisam preporučio i zamolio ga da me čuva tog dana. Lijep je to osjećaj znati da nisi sam. Bog je dao svakoj zajednici anđela da on bdije nad tom zajednicom. Bog ima svoje sluge i on ih šalje da obave određeni posao, a mi nekada zaboravimo na tu duhovnu energiju koja nas prati. Mi više polažemo pažnju na tu materijalnu energiju pa tako zaboravljamo na taj duhovni svijet koji je Bogom dan. Današnji spomen anđela čuvara je prigoda da se ponovo prisjetimo da imamo svako od nas svog anđela čuvara. Puno puta sam doživio da su mi ljudi znali reći nakon neke teške prometne nesreće da ih je sam Bog spasio, da su osjetili zaštitu nekog duhovnog bića – anđela čuvara. Anđeli su pred licem Božjim i oni su dobili zadatak da nas čuvaju. I kad smo mi toga svjesni, osjećamo se puno sigurnije jer nismo sami. Sve nam to Bog daje jer nas ljubi. Naučiti ljubiti, to je najvažnija lekcija života. To znači naučiti s Bogom živjeti. Međutim, ima jedna tajna: nema ljubavi bez žrtve niti žrtve bez ljubavi. To je tajna križa. Ljubav i žrtva idu zajedno da bi mogli ustrajati u nošenju svoga križa i da bi istinski sazrijevali u ljubavi i da bi u ljubavi osmislili život. Neka nam anđeli čuvari pomognu da ne bježimo od života i žrtve“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na Isusove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Mt 16,25). „Neka nas Gospodin oslobodi da se ne bojimo slijediti Njega i da istinski rastemo u ljubavi, kako bi ostvarili Božju volju u ovom vremenu i na ovim prostorima“, poručio je kardinal Puljić.

KTA
Sarajevo, 3. listopad 2020.

Povezani članci

Back to top button