Zaštita života i pravo na život od samog začeća
Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Naši biskupi pozivaju na odgajanje savjesti i svijesti o ljubavi te na prihvaćanje i poštivanje istinskog života od samoga začeća. Stoga je predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 4. veljače 2018. pod naslovom „Zaštita života i pravo na život od samog začeća“.
Razmišljajući o Danu života, razmišljamo o obitelji u kojoj se rađa život, o dostojanstvu obitelji, o dostojanstvu roditelja i djece. Bračni parovi u Bosni i Hercegovini sve kasnije postaju roditeljima, a to je još vidljivije u srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim zemljama. Prosječna dob u kojoj žena rađa prvo dijete postaje sve viša, a povećava se i prosječna dob za dobivanje drugoga i trećega djeteta. Natalitet opada i to je trajan proces, dok istodobno raste broj onih koji ne žele djecu. Roditeljstvo nosi sa sobom strahove i zahtjeve za novim spoznajama. Prijelaz u roditeljstvo traži od bračnih parova sposobnost za preoblikovanje uloge muža i žene, jer kad se rodi dijete također se „rode“ muž i žena kao otac i majka. To je ta promjena iz bračnoga u roditeljski par, koja uključuje promjenu muža i žene u svim aspektima njihovih bića. Iskustvo prijelaza iz bračnoga u roditeljski par jest iskustvo krize, koje može biti plodno ukoliko je otvoreno novim vrijednostima. Riječ je o kvaliteti odnosa među roditeljima, jer za vrijeme trudnoće počinje proces sazrijevanja bračnih parova koji ih preoblikuje u roditeljske parove. Mladi bračni parovi u procesu sazrijevanja trebaju pomoć cijele obitelji te svoje šire crkvene i društvene zajednice.
Uloga žene i muškarca u braku promijenila se otkako su žene stupile u svijet rada. Žene su pozvane da se ostvare i na profesionalnom području, tako da danas muškarac preuzima poslove u kući, što uključuje brigu za djecu i njihov odgoj. Iako žene danas rade, kad se rodi dijete ipak one ponovno preuzimaju najveći dio poslova u kući. Proces podjele poslova u obitelji se nastavlja, pa očevi postupno preuzimaju zadaću skrbi za djecu i za njihov odgoj. Za roditelje s malom djecom velika je zadaća pomiriti obitelji pomiriti obiteljske i poslovne obveze. Zato je potrebna fleksibilnost i u obitelji i na radnom mjestu. Danas nema jasnih odgojnih modela na koje se majke i očevi mogu pozivati, pa dolazi do dezorijentacije u njihovim međusobnim odnosima i u njihovu odnosu prema djeci. Mladi roditelji napuštaju zastarjele sheme iz prošlosti, ali još uvijek ne pronalaze nove modele ponašanja u sadašnjosti. Dijeljenje obiteljskih i profesionalnih obveza zahtijeva od roditelja da izađu iz svojih tradicionalnih uloga i da se dogovaraju o novim oblicima djelovanja.
U obitelji najjasnije dolazi do izražaja uvjerenje da su ljudi relacijska bića, jer su muž i žena, koji su ujedno otac i majka, to što jesu upravo su po relaciji prema drugome. U toj relaciji ljubav se čisti od egoizma i postaje produktivna. Upravo u relaciji prema drugome čovjek postiže svoje najveće ostvarenje, a ne u negaciji drugoga. Takva je ljubav otvorena novom životu, tj. rađanju djece. Priznati drugost drugoga znači nadići svoje vlastito Ja i tako mu omogućiti obogaćenje u otvorenosti prema drugima i prema apsolutno Drugom (tj. prema Bogu). Obitelj je zbog toga mjesto u kojem osobe postaju slobodni i odgovorni nosioci humanizma. Također, u obitelji različite generacije imaju mogućnost da se uzajamno razumijevaju i prihvaćaju.
Da je život Božji dar i da je ljubav Božji dar, to se najjasnije očituje u obitelji, koja veliku ulogu ima u prenošenju vjere djeci. Moramo biti svjesni da svako novo biće koje dolazi na svijet jest nositelj jedine i neponovljive sudbine. To je tajna koja se prihvaća i poštuje. Dijete ne smije biti ničije sredstvo. Ono je svrha. Ono je individualno biće, različito od drugih i neponovljivo. Cilj je odgoja slobodan čovjek koji će iz svoje slobode poštivati drugoga i širiti ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Značajno je primijetiti važnost uzajamnoga sazrijevanja roditelja i djece. Jednako su danas u krizi i djeca i roditelji: velik broj roditelja živi bez djece, ali i velik broj djece živi bez svojih roditelja. Ljubav ujedinjuje, povezuje, daje smisao, jamči trajnost i izgradnju obitelji. Ljubav briše udaljenosti između roditelja i djece te između roditelja među sobom.
Moramo se suočiti s činjenicom opadanja nataliteta, što je velika opasnost za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost europskih naroda. Ovdje posebno ističem Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod u njoj. Obitelj se ne može dokidati, njome se ne smije manipulirati. Stoga je neprimjereno brkati obitelj s drugim oblicima zajedničkoga života.
Ovom prigodom u ime katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem vapaj za obnovu obitelji – za rađanje djece, za obnovu Crkve i naroda. Zahvaljujem svima vama, svećenicima, redovnicima i drugima koji se na razne načine trudite oko stvaranja kulture i civilizacije života, a suzbijate kulturu smrti.
Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj Domovini koji s velikom odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.
Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja potiče naše hrabre bračne drugove da budu spremni imati više djece.
Zahvaljujem i karitativnim i molitvenim skupinama koje se veoma trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.
Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.
Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog Životvorac! Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!
Banja Luka, Prvomučenici Franjevačkog reda, 16. 1. 2018.
Mons. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH
