AudioPropovijedi

AUDIO: PROPOVIJED KARDINALA PULJIĆA U BOSANSKOM GRAHOVU NA OTVARANJU GODINE BOŽJE RIJEČI

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, na spomendan sv. Jeronima 30. rujna 2020. u Bosanskom Grahovu, u naselju Obljaj, predvodio je svečano Euharistijsko slavlje kojim je obilježena je 1600-ta obljetnica smrti ovog crkvenog naučitelja te započela Godina Božje Riječi koju su proglasili biskupi Biskupske konferencije BiH na svom 78. redovitom zasjedanju održanom, 13. i 14. srpnja 2020. u Banjoj Luci. Prije ove Svete mise upriličen je prigodni program u Hrvatskom kulturno-obrazovnom centru „Don Juraj Gospodnetić“ u obližnjem mjestu Korita u kojem je nekoliko povratnika obnovilo svoje kuće. Tijekom ovog susreta bilo je riječi o sv. Jeronimu i Godini Božje Riječi te o povratku prognanih i čuvanju vlastite baštine. Propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:

Draga braćo u biskupstvu,
draga braćo misnici,
Draga braćo i sestre!

Dopustite mi da na početku ove propovijedi povežem ovo slavlje s onim što smo maloprije doživjeli u Koritima! Sveti Jeronim o sebi piše da se rodio u Stridonu koga su Goti uništili. On je otišao u bijeli svijet i umro u Betlehemu prije 1600 godina. A rekao bih da nam se ponovo vratio u Stridon, koga su uništili, ali mi ga vraćamo; vraćamo ga upravo svojim molitvama i nastojanjem da ga upoznamo i slijedimo. Zato sam s oduševljenjem doživio program održan prije ove Svete mise u mjestu Korita koja su isto tako bila uništena i to nekoliko puta, a sad se ljudi ponovo vraćaju… Vraćaju se čuvajući svoje korijenje. Prevažno je da znamo čuvati pamćenje i svoje korenje jer, na neki način, ova moderna tehnika i politika žele nam „oteti“ pamćenje, da zaboravimo svoje korijenje A što najgore, ova globalizacija želi nam oduzeti identitet, da ne znamo tko smo i što smo. Zato je prevažno sačuvati to da znamo što smo i tko smo, gdje smo nikli. Napravit ću usporedbu s Isusom koji je rođen u Betlehemu, ali umro je pod nazivom Isus Nazarećanin jer je Nazaret njegov zavičaj. I kamo god mi išli, uvijek ćemo nositi taj korijen gdje smo nikli; to će nas obilježavati. Mi smo živjeli u vremenu kad su nastojali politizacijom i na druge načine ogaditi nam naš rodni kraj, našu domovinu i naše ime. Ovakva događanja vraćaju nam ponos i svijest o našim korijenima.

Ne mislim puno govoriti o svetom Jeronimu jer ćete ovih dana moću čuti i pročitati puno zanimljivih stvari o njemu. Istaknut ću samo jednu njegovu posebno zanimljivu karakteristiku za koju mi se čini da nosi divnu poruku. Bio je žestoke naravi, britak na riječi, ali jak pokornik. Što nam to govori? Nema naravi s kojom se ne bi moglo postati svetac. Nemoj se ispričavati govoreći: ja sam takav po naravi. Svaka narav je prikladna da čovjek postane svet. Tome nas sv. Jeronim na poseban način uči. Sjećam se kako u jednoj seriji beogradske televizije jedna psihologinja jednome kaže otprilike sljedeće: Bre, ako si cepanica, ne moraš ostati celi život cepanica; teši se! Tako i mi u svojim svakodnevnim brigama moramo shvatiti sljedeće: ako imamo neotesanih stvari, pa tešimo ih! Učinimo da rastemo u svetosti! To nas sv. Jeronim uči. Pojedini ga nisu voljeli jer je bio britak protiv zla, protiv krivovjerja, protiv nečega što je protiv Isusa Krista, ali bio je silan pokornik i poveo je za sobom cijelu ekipu pokornika. Tako često se citira njegova izjava: Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac! Žestoke naravi, vatren, brz.. Svi mi poznajemo sebe. Reagiramo i onda kad ne treba. Ljudski je to, ali je zato i ljudski reći: Bože, oprosti mi! Nikad nemojmo braniti svoj grijeh; znajmo ga okajati, onako jeronimski: skrušeno, ponizno i pokornički!

Ono što danas od svetog Jeronima želimo posebno naučiti jest: zavoljeti riječ Božju. Riječ Božja je, zapravo, objavljena u osobi Isusa Krista. Isus Krist je ta Riječ Božja, utjelovljena Riječ Božja. On je progovorio na ljudski način i ljudima se prenosi ta riječ Božja. Sv. Jeronim je prevodio upravo tu riječ da ljudi razumiju ono što je Bog objavio. I mi smo odlučili u našoj Bosni i Hercegovini da ova godina, na poseban način, bude zamah da ljudi upoznaju, zavole, prihvate i žive riječ Božju onako kao što je to činio sv. Jeronim. Nećemo to moći onako znanstveno i učeno kao on, ali vjernički možemo. Kako vjernički? Kao Marija. Ona je prebirala u svome srcu sve što je doživjela.

Mi smo u zbornoj molitvi molili da riječ Božja bude hrana. Govorim vrlo pastirski, pastoralno, a učenjacima ostavljam da oni učeno govore. Hrana. Slušamo liječnike koji nas savjetuju da hranu trebamo dobro sažvakati da bi bila korisna. To se ne odnosi samo na tjelesnu hranu nego to isto tako važi i za riječ Božju. Tko ima uši neka čuje – ne samo ušima nego srcem. „Čuti srcem“ i „žvakati srcem“, „prebirati srcem“ da se ta Riječ Božja utjelovi u meni. Tada, na neki način, svjedočim Krista za koga sam se opredijelio. Zato bih bio radostan kad bi svaka obitelj ne samo nabavila Bibliju, Novi zavjet, nego shvatila: čitanje Svetog Pisma je molitva. Kao djeca na vjeronauku učili smo da je molitva razgovor s Bogom. Međutim, mi često ne znamo s Bogom razgovarati. Mi znamo samo Bogu govoriti pa, skoro bih rekao, koji puta i ‘zapovijedati’. Ali Boga slušati, to nismo naučili. Čitati riječ Božju znači Boga slušati, to je molitva. I zato bih volio da svaka obitelj nauči moliti – ne samo Bogu govoriti, nego Boga slušati da se, čitajući riječ Božju, tješimo, hrabrimo i jačamo kako bi mogli naprijed hoditi i u nadi živjeti.

Ova Godina riječi Božje trebala bi na poseban način zahvatiti svaku obitelj i ne samo obitelj nego i svaku osobu. Papa Franjo često preporučuje da uzmemo i uvijek nosimo sa sobom makar i malu džepnu verziju Biblije ili Novog Zavjeta i čitamo ga kao što čitamo poruke u mobilnim telefonima. Otvorite Bibliju i pročitajte jer je riječ nadahnuće i poticaj da nas zahvati ono što je plemenito. Hrabrim svakoga od vas na poseban način: zavoli tu riječ Božju, nosi izdanje Biblije u džepu i češće je čitaj i istinski se hrani riječju Božjom i prebiri u srcu ono što ti Bog govori – i osobno i obiteljski. Volio bih kad bi se u našim župnim zajednicama sve više stvarale biblijske grupe koje bi, predvođene svećenikom, zajednički čitale Sveto Pismo i molile kako bi polako zaživjela u nama riječ Božja.

U Vjerovanju molimo: I utjelovio se po Duhu Svetome. Isus se treba utjeloviti u nama. Maloprije ste čuli Isusovu prispodobu o sijaču. Želim ovdje sve nas potaknuti da, ako želimo to doživjeti, učinimo nešto kako bi u sebi pripravili plodno tlo. Ako smo zatrpani mržnjom, ohološću, sebičnošću…, neće ta riječ Božja doći do srca. Zato, svaki put kad posegnem za Svetim Pismom, prvo moram napraviti nutarnji prostor, pokajati se za svoje grijehe, oprostiti onima koje možda ne volim, koje mrzim, koje sam otpisao. Opraštajući stvaram prostor da riječ Božja uđe u moje srce. Dokle god se ja ne pokajem, dok ne praštam, nema mjesta za riječ Božju; trnje uguši to sjeme koje Bog posije. Zato je prevažno da naučimo kako pristupiti čitanju, slušanju, usvajanju i prihvaćanju riječi Božje. Za to je potrebno stvoriti plodno tlo.

Kada nas stisne pojedina muka, a nema, skoro bih rekao, dana da nas neka muka ne stisne, nemojmo u sebi nositi gorčinu, nego povucimo se koju minutu, otvorimo Sveto Pismo, nadahnimo se riječi Božjom pa ćemo vidjeti da ćemo nakon toga i smirenije i blagoslovljenije komunicirati s ljudima. Ova Godina Božje Riječi treba na svoj način naučiti nas da poput Marije prebiremo u svom srcu to što pročitamo i čujemo te, u skladu s onom Isusovom: Tko ima uši, neka čuje! (Mt 13,44), čujemo tu Božju riječ uhom srca. Želim da ova Godina bude godina preobraženja, da jednostavno nas riječ Božja oplemenjuje; godina preobraženja u kojoj ćemo iz nje izići ljudskiji, kršćanskiji, dostojanstveniji, ponosniji na svoju vjeru. Nabijaju nam kompleks manje vrijednosti zato što smo kršćani, katolici. Kako se oduprijeti; kako ne dati maha tom strahu koji se nameće, nego pokušati živjeti taj dar Božji? Sveti Jeronime, izmoli nam tu ljubav prema Svetom Pismu kao što si je ti imao, da i mi zavolimo riječ Božju, Isusa. Čitajući riječ Božju usvajamo Isusa! A Isus je obećao: ‘I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada’ (Iv 11,26). S Isusom živjeti na ovoj zemlji znači biti spreman zakoračiti u vječnost. A to je najvažnije: da ne promašim život; da ovo zemaljsko, koliko god trajalo, s Isusom živim i da s Isusom zakoračim u život vječni. Amen!

Poslušajte propovijed kardinala Vinka Puljića:

Povezani članci

Back to top button