PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA TIJEKOM MISE U OKVIRU STUDIJSKOG DANA ZA BOGOSLOVE I SJEMENIŠTARCE

U subotu 4. ožujka 2023. u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ u Sarajevu održan je Studijski dan za bogoslove i sjemeništarce iz svih bogoslovnih i malih sjemeništa u Bosni i Hercegovini na temu: „Nasljedovati Krista u svjetlu susreta“. Studijski dan su organizirali Vijeće za bogoslovna i mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. Susret je završen Euharistijskim slavljem koje je u kapeli Centra u večernjim satima predvodio biskup Semren. Prigodnu propovijed na temu molitve za svećenička i redovnička zvanja, utemeljenu na misnim čitanjima predviđenima za subotu u kvatrenom tjednu (1Iv 1,5-15; Lk 15,1-10), prenosimo u cijelosti:

Iz današnjih čitanja uviđamo da naš život ima smisla jedino u Isusu Kristu. On je taj koji mi nudi svoju ljubav. On je taj pred kojim moje „ja“ nije više pred kojim se „zamara“ kozmetičkim promjenama nego ulazi u avanturu ljubavi s Ljubavlju. Podari mi Gospodine sebe da bi i moje ja počelo živjeti…

Dobro bi bilo da se i mi sjetimo svojih prvih religioznih doživljaja – susreta s Isusom. Možda nije bilo ništa dramatično nego svakidašnje, pa ipak može biti da nam je ostalo u sjećanju.

Ako se želimo susresti s Isusom, moramo ga tražiti srcem i ljubavlju. Kako se susresti s Isusom? Sveti Grgur Niški reče jednom: «Boga naći znači neprestano ga tražiti», a jedan duhovni pisac ovako komentira te riječi: «Božji poziv je uporan i mami nas u nepoznato, u pustolovinu, u noć i osamljenost, to je poziv da idemo sve dalje i dalje». Isus se neće približiti tako brzo, treba ga uporno tražiti. Možda mislimo da ga poznamo a i ne opažamo da je naše znanje o njemu vrlo površno. Isus je dinamičan, ne statičan, do njega se može doprijeti samo tako da prema njemu sve dalje neprestano koračamo (F. MUŠURA, Vrijeme za Boga, STR, Sarajevo-Zagreb, 2003, 185.).

Bog nas obasipa ljubavlju koja osvaja, no to je ljubav koja i začuđuje, zbunjuje, iznenađuje. Igra se našom domišljatošću i predusreće našu dosjetljivost. Ima svoja obrazloženja i ciljeve: obrazloženja koja nadvisuju domete ljudskog uma i ciljeve koji nadilaze dohvate ljudskog srca. Bog uvijek postupa na svoj način, čudesno ostvaruje svoje planove i nezaustavno postiže svoje ciljeve. Evanđeoska riječ jasno progovara da, ako želimo biti blaženi i Kristovi učenici, moramo ga nasljedovati u slobodi i otvorenosti. Odatle dolazi naša dirnutost, zadivljenost, zahvaćenost njegovim milosrđem. Vjerodostojnost Crkve i Kristovih učenika izvire iz milosrdne i suosjećajne ljubavi koja daje novi život i hrabrost da se prema budućnosti gleda s nadom.

Prispodobe koje evanđelist Luka donosi možemo nazvati „prispodobama nade“. Isus je izazvan prigovorom farizeja i pismoznanaca zašto „prima grešnike i blaguje s njima“, no ne iznosi nikakvu obranu, nego pripovijeda što čini pastir kad od stotinu ovaca izgubi jednu, kako se ponaša žena koja izgubi jednu od deset drahma. U tim likovima Isus ističe Božje crte u odnosu prema grešnicima. Bog ne samo da traži grešnika, nego se neizmjerno raduje kad ga nađe i slavi njegov povratak. Time govori o nadi na koju svatko može računati, govori o radosnoj vijesti Isusove poruke.

Isus pokazuje milosrdnog Boga koji djeluje: Bog traži, ide ususret čovjeku te se raduje i slavi kad ponovno nađe zalutaloga čovjeka. Ove Isusove prispodobe donose Božje djelovanje utjelovljeno u Isusovu stavu prema grešnicima. Isus je svojim postupcima trajno potvrđivao ono što je naviještao u prispodobama. Razlog zašto su se oko njega okupljali „svi carinici i grešnici“ nalazi se u tome što im je vraćao izgubljenu nadu. Prispodobe predstavljaju poticaj i poziv na djelovanje u duhu očeve dobrote i ljubavi – milosrđa.

Ja, Tvoja drahma

Tvoja sam drahma,

Gospode …

Kuću moju temeljito pometi

sve uglove zasjenjene

sve zakutke skrovite

i samo Tebi znane …

Da me nađeš

da se razveseliš

i da mene razveseliš

da me usrećiš …

Zato što sam nađena …

… Tvojom ljubavlju

Ja, Tvoja drahma (N. Palac).

„A ti, dragi mladiću, brate, jesi li ikada osjetio na sebi pogled beskrajne ljubavi, koji se bez obzira na sve tvoje grijehe, ograničenja, pogreške, nastavlja uzdati u tebe i gledati tvoj život s nadom? Jesi li svjestan vrijednosti koju imaš u očima Boga koji ti je iz ljubavi sve dao? Vjeruješ li da nam je Bog pokazao svoju ljubav na ovaj način: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (usp. Rim 5, 8). Shvaćaš li snagu tih riječi? (Iz poruke pape Franje za 31. svjetski dan mladih 2016.).

Draga braćo, naši pradjedovi, iako gotovo nepismeni ljudi, znali su u čvrstoj vjeri promatrati Krista raspetoga i njegovo milosrđe. Iz tog su promatranja razvili osjećaj i snagu za žrtvu u svagdanjem životu te predanje svome Bogu, Isusu Kristu. Odatle su crpli životnost za ostajanje i opstojanje na svome. Učimo od njih tu mudrost. Probajmo iz dana u dan više promatrati Krista raspetoga – milosrdna! Predajmo svoj život u njegove ruke. Dopustimo da nam raspeti, uskrsli, milosrdni Krist objavi svoju tajnu življenja i bit ćemo bolji kršćani, njegovi učenici, te zadovoljniji u svom životu i suživotu s drugima!

Otvorimo se Božjoj poniznosti, milosrđu, koje nas uči kako živjeti svoju svagdašnjicu, kako se više voljeti, kako s više strpljivosti nositi križ, koji smo mi često jedni drugima.

Odlučimo danas zajedno da ćemo više učiti od Kristova križa i da ćemo kršćanskije živjeti iz Kristova križa, koji nam otkriva da se Bog daje, ne u spoznaji, nego u ljubavi, u milosrđu. Krist, naime, nije negdje drugdje, nego je ovdje! Krist nije prepoznatljiv u nekom dalekom, nego je u mom bližnjem! Dovoljno je očistiti bilo koje lice od maske žalosti i samoće, obrisati mu suze i pojavit će se Lice koje si tražio, lice Drugoga, milosno lice Isusa iz Nazareta koji nas poziva da ga slijedimo.

T. ĆAVAR, BOŽJIM MILOSRĐEM DIRNUTI

Stvoreni smo za Nebo, bližnjega i sebe!

Stvoreni smo upravo tim redom!

A mi najčešće živimo bez reda,

za sebe na račun drugoga!

Sebeljublje odvede i od Boga i od čovjeka,

i od čovjeka u sebi,

a onda nam se dogodi da živimo

odmaknuti od Ljubavi,

bez koje nema hoda naprijed!

A Ljubav strpljivo zacjeljuje rane,

čisti nebo i otkriva sunce,

grije u nama i bdije nad našim otkucajima!

Božja ljubav majčinski dotiče naše dubine

i priprema nas za susret s Milosrđem,

kad nam je kleknuti, zaplakati i priznati

da išli smo nekim svojim putem!

Ljubav je ona koja nam pomaže uzdignuti glavu

i ojačati koljena klecava

jer Bog nas šalje da posvjedočimo

kako se čovjek mijenja

te za Boga i od Boga živi

kad ga Božje milosrđe dirne!

(s. Tomislava Ćavar

Zagreb, Tuškanac, 23. srpnja 2016.)

KTA
Sarajevo, 4. ožujka 2023.