vlč. Boris LJEVAK
Povjerenik za mlade, upravitelj župe Šimići, te kateheta na području Banjolučkog dekanata
Evanđelje: Iv 20, 1-9
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
Nakon što su se apostoli bili povukli iz javnosti, poskrivali se i pobjegli, vijest da je grob prazan još ih je više prestrašila. Bili su zbunjeni. Sigurno im je prva misao bila da je možda netko ukrao njegovo tijelo i da će sumnja sada pasti na njih. Isus je uskrsnuo! Kad su konačno shvatili da je uskrsnuo i kad su se s njim susreli, u njima se dogodila nezaustavljiva promjena. Odatle sve kreće.
I mi dragi vjernici, promatrajući današnji događaj bi trebali shvatiti da čovjek nije samo smrtan. Jedan od ljudi je prešao u besmrtnost. Ubili su ga na najsramotniji način a onda ga je Bog proslavio i uveo u život vječni. Tim događajem započelo je novo vrijeme i za čovjeka se otvorila jedna sasvim nova dimenzija života. Svima nama koji smo kršteni u Njegovo ime taj bi događaj trebao biti novi nutarnji polet koji nam daje novu životnu energiju. To je ono što se u nama treba dogoditi. To je unutarnje preobrazba u svakome od nas koja nam pomaže da rastemo u onom vječnom što slijedi nakon smrti. Zato za onim gore težimo a ne za zemaljskim. Smrt nema više smisao kazne nego je Isusovom smrću postala prijelaz u novost.
Isusovom smrću svijet je dobio potvrdu te nove perspektive. I tako kreće kršćanska povijest. Mi smo oni čiji je zadatak i poslanje preobraziti svijet iznutra. Zar nemamo u Isusovim prispodobama poziv da budemo kvasac ili sol? Stoga, Kristovi vjernici tako ulaze u povijest da svijet postane mjesto ostvarenja ljubavi Božje. To znači uskrsno otajstvo. Otajstvo koje ne možemo posvema izraziti ali u to otajstvo vjerujemo.
Isusov Uskrs se dogodio prvog dana u tjednu, zato nedjelju s pravom zovemo Danom Gospodnjim. Kršćani se stoga trebaju okupljati svake nedjelje da se susreću s Njime. Uvijek kad smo okupljeni u bratskom zajedništvu, Isus je tu, mi zemaljski On nebeski, mi vidljivi, On nevidljiv.
Podsvjestimo sebi svakodnevno da nas On čeka. Na onoj drugoj obali, u onoj drugoj stvarnosti. Idemo k Njemu. Zato radost uskrslog dana neka ispunja naša srca i krijepi našu nadu.
Sretan Uskrs.
