ŠESTA VAZMENA NEDJELJA
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.“
vlč. mr. Zlatko Matić
tajnik biskupa
Evanđelje: Iv 15, 9-17
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Današnji Isusov govor, kojega nam donosi evanđelist i apostol Ivan je prožet ljubavlju i mogli bismo ga rezimirati na sljedeći način: Isusova ljubav se sastoji u radosnom prihvaćanju Očeve volje, tj. Njegova ljubav je popraćena uvijek radošću koja svoju cjelovitost dobiva upravo u odgovornosti.
Isus poziva nas, svoje današnje učenike i učenice na potpuno nasljedovanje upravo po ovoj, ključnoj i nužno potrebnoj dimenziji za svakog istinskog Isusova nasljedovatelja, dimenziji ljubavi. Isus ne prisiljava nego poziva, nudi. Međutim, jednom prihvaćena Ljubav se ne smije uzeti „zdravo za gotovo“, ne smije se prisvojiti, niti ljubomorno čuvati u vlastitim okvirima nego Ona traži prijateljstvo koje se uvijek očituje u nesebičnom susretu s drugima i za druge.
Današnjem 21. stoljeću ovakva „ponuda“ zasigurno djeluje ekonomski neprihvatljivim i grubo rečeno ludom, jer nema utemeljenje u materijalnoj sigurnosti. Stoga, zaista treba biti „lud“ odlučiti se na ovakav iskorak: dati sve, a ne uzeti i ne očekivati ništa! Međutim, Isusova logika nadilazi naše uske interese i ovozemaljske sigurnosti. Ona je trajno usmjerena prema vječnim i nepropadljivim dobrima za koja smo stvoreni, i prema kojima već ovdje (na Zemlji) i već danas činimo svoje prve korake. Pitajmo se stoga, kako i kuda koračamo? Jesu li naši koraci zaista ljubavlju usmjereni?
Isus je cijeloga sebe predao za nas te nam ponudio svoje prijateljstvo, koje želi učvrstiti i upotpuniti upravo ljubavlju, baš zato bismo i mi, njegovi prijatelji za koje je vlastiti život predao, trebali ostati u njegovoj ljubavi kako bi i naša ljubav bila potpuna. A kako ćemo to učiniti? Je li to moguće? Kada bi bilo nemoguće, bi li nas Isus pozvao na nešto neostvarivo, nedokučivi i nemoguće?! Vjerujem da ne bi! Stoga, ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio i kao što nas ljubi.
