„DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN…“ – BISKUPOVO PISMO KARD. A. SODANU, DRŽAVNOM TAJNIKU SVETE STOLICE

SMATRAM SVOJOM DUŽNOŠĆU OSTATI OVDJE,
U SREDIŠTU SVOJE BISKUPIJE

Biskupovo pismo kard. A. Sodanu, državnom tajniku Svete Stolice
(Prot. br.: 698/95 od 4. rujna 1995.)

Vaša Eminencijo!

Slobodan sam izvijestiti Vas o najnovijoj situaciji u mojoj biskupiji. Već puna tri tjedna provodi se temeljito etničko čišćenje preostalih katolika (i drugog nesrpskog stanovništva) na najvećem dijelu moje biskupije koji je pod kontrolom bosanskih Srba. Prema prilično sigurnim podacima, u tom se vremenu moralo iseliti više do 15.000 naših vjernika. I oni naši miroljubivi vjernici koji su bili najuporniji u svojoj spremnosti da u ove tri godine podnose mnogovrsne nepravde i zlostavljanja, sada moraju bez izbora napustiti svoje domove, svoja sela, naselja i župe. Moraju ići i ljudi u dubokoj starosti, kao i teški bolesnici. Najveći broj njihovih domova odmah se pljačka, nitko u njih ne useljava. Ovamo pristigle izbjeglice srpske nacionalnosti iz područja Hrvatske (Krajine) ili nekih općina zapadne Bosne samo u manjem broju ostaju ovdje, a služe ponajprije kao izgovor organima vlasti da se i preostali broj naših vjernika odavde nasilno protjera. Naši vjernici moraju otići, jer su tako o njima odlučili aktualni politički moćnici, odn. “kako su se naše Vlade dogovorile”, kako mi je u telefonskom razgovoru izričito rekao 5. kolovoza o. g. Gojko Kličković, predsjednik Štaba za prihvat izbjeglica RS. Međunarodne humanitarne organizacije asistiraju tom krajnje nehumanom zločinu nad nedužnim stanovništvom, kako bi on bio “humano” proveden.

Nitko od kompetentnih političkih faktora ili institucija, koliko mi je poznato, ne protestira protiv ovog najnovijeg očitog gaženja jednog od osnovnih ljudskih prava, prava na dom i domovinu, nedužnih, miroljubivih katolika ovog kraja, Hrvata i dr. Kao službeni predstavnici Katoličke crkve ostali smo na žalost potpuno sami, prepušteni uništavajućoj lavini nečovještva. Naše molbe za pomoć i zaštitu temeljnih načela europske civilizacije i vapaji

koje smo neumorno upućivali svim ljudima koji su nam mogli i bili dužni pomoći, nailazili su uglavnom na gluhe uši i sebična srca, osim kod Svetog Oca Ivana Pavla II., Svete Stolice i pojedinih Biskupskih konferencija, odnosno braće biskupa. Svima spomenutima, a posebno Njegovoj Svetosti, dugujemo neizmjernu zahvalnost na ustrajnoj i predragocjenoj pomoći, poglavito molitvenoj, ali i svakoj drugoj! Ta je pomoć bila i ostala presudna u nadljudskim nastojanjima naših svećenika, redovnika, redovnica i vjernika da ustraju u svjedočenju Evanđelja, u ljubavi, praštanju i pomirenju s onima koji nam zlo čine, na što nas je sve i Sveti Otac pozvao prije upravo godinu dana, prilikom svoga planiranog posjeta Sarajevu i ostvarenoga Zagrebu.

Zbog prisilnog izbacivanja iz vlastitih domova, a zatim deportiranja izvan teritorija naše biskupije, što sustavno provode službeni organi svih općina na ovom području, svakodnevno se smanjuje broj preostalih vjernika. Njih je trenutno – različito od župe do župe – od desetak do nekoliko stotina.

Naši su župnici još uvijek sa svojim vjernicima u župama Prnjavor, Bosanska Gradiška, Dolina, Ključ, Ivanjska, Šimići, a na području Banjaluke u župama Budžak i “Marija Zvijezda” (o. trapisti), kao i u katedrali. Već će se od iduće nedjelje situacija za neke od spomenutih župa zacijelo pogoršati.

Župnik u Prijedoru već je 12 dana u kućnom pritvoru u kući svojih roditelja, bez mogućnosti kontaktiranja s nama, kao i sa svojim župljanima čiji se broj svakodnevno rapidno smanjuje. Činimo sve da ga oslobodimo i dovedemo u Biskupski ordinarijat.

Jučer je, u nedjelju, župnicima koji su se sa župa morali povući k nama u Biskupski ordinarijat uspjelo otići na župe i slaviti s preostalim vjernicima sv. mise u župama Trn, Ljubija, Šurkovac, Stara Rijeka i Sasina, gdje su crkve već davno srušene.

Danas je otišla u Hrvatsku još jedna skupina od pet svećenika župnika, tri dijecezanska i dva franjevca. Oni će se uključiti u pastoral naših prognanih vjernika na području njihovog privremenog boravka u izbjeglištvu. Otišle su i dvije redovnice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Na ovom je području još devetorica dijecezanskih svećenika, šest franjevaca i pet redovnika – trapista, te jedanaest redovnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Dio naših prognanih vjernika – prema odluci hrvatskih političara – privremeno se sada naseljava na područje naše župe Glamoč uLivanjskom dekanatu, jedinom koji je trenutno pod kontrolom bosanskih Hrvata. Iz te su župe još 1992. godine bili protjerani

svi naši vjernici, župnik, teško mučen, odveden je u zatvor u Knin, a župna crkva i stan srušeni. U posljednjih nekoliko dana tamo je ponovno stiglo nekoliko stotina katolika, ranijih župljana, kao i ovdašnjih naših prognanika, a čini se da će ih još stići.

Čvrsto se nadamo da će buduća politička rješenja budućnosti BiH nužno Uključivati i obvezu ovdašnjih lokalnih i viših političkih predstavnika da dopuste i omoguće svim prognanicima i izbjeglicama, pa tako i našim vjernicima koji to budu željeli, da se vrate u svoj zavičaj, mjesta njihovog rođenja i dosadašnjega boravka, i da će taj proces međunarodna zajednica moći kontrolirati. Mislim da je i u duhu nauka Crkve da se odlučno zauzima za poštovanje i obranu temeljnih načela naše civilizacije, tj. za osnovna ljudska i građanska prava i slobode svakog čovjeka, svake etničke, religijske ili neke druge skupine ljudi.

Smatram svojom dužnošću ostati ovdje, u središtu svoje biskupije, zbog preostalih vjernika, te zbog potrebnog i poželjnoga što skorijeg povratka mnogih naših protjeranih vjernika u njihove župe, ali i zbog moralne podrške svim drugim svojim sugrađanima koji, željni duhovne i materijalne pomoći, svakodnevno kucaju na vrata moga doma. Dakako svoj život i djelovanje stavljam u ruke Božje, moleći Njegov blagoslov i zaštitu za sve članove svoje decimirane biskupije, preporučujući se ujedno i u Vaš dragocjeni memento!

Uz dužno poštovanje, ostajem Vašoj Eminenciji, odan u Gospodinu!

Franjo Komarica, banjalučki biskup

———-

Iz knjige: Franjo Komarica, U obrani obespravljenih. Izbor iz dokumenata banjolučkog biskupa i Biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina od 1991. do 1995. Drugo dopunjeno izdanje. Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 2003. – str. 309-311

TABB