„DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN…“ – BISKUPOVO PISMO ANGELU KARD. SODANU, DRŽAVNOM TAJNIKU SVETE STOLICE
AKO I SVI ODU, SPREMAN SAM I DALJE OSTATI
NA SVOME MJESTU!
Biskupovo pismo Angelu kard. Sodanu, državnom tajniku Svete Stolice
Broj prot.: 566/95 od 23. 8. 1995.
Vaša Eminencijo!
Velika Vam hvala na Ijubaznom pismu od 22. kolovoza 1995. u kojem meni, svećenicima, redovnicima i vjernicima ponovno želite posvjedočiti veliku, trajnu i za nas dragocjenu brigu Svetog Oca, kao i Apostolske Stolice u ovim sudbonosnim vremenima za katolike banjalučke biskupije.
Prije dva dana pisao sam apostolskom nunciju u BiH, mons. Francescu Monterisiju, o aktualnoj, krajnje dramatičnoj situaciji preostalih katolika na široj banjalučkoj regiji pod kontrolom bosanskih Srba. Još uvijek je u tijeku temeljito, skoro stopostotno odstranjivanje katolika iz svih ovdašnjih župa. U devet župa banjalučkog dekanata (općine Banjaluka, Laktaši i Čelinac) ostalo je još vrlo malo katolika, a i taj mali broj se svakodnevno smanjuje.
U prnjavorskom dekanatu (općine Prnjavor i Kotor- Varoš) još ima nekoliko stotina katolika, ne samo Hrvata nego i Talijana i Čeha, ali će najvjerojatnije i oni morati otići slijedećih dana. Katolici u bosanskogradiškom dekanatu su prije dva dana dobili nalog da se spreme na iseljavanje ovih dana. Jučer je počelo iseljavanje katolika s područja općine Prijedor (župe: Prijedor, Ljubija, Šurkovac i Ravska). Bojim se da će se slično dogoditi u općinama Sanski Most, Ključ, Mrkonjić Grad, gdje još ima oko 1500 katolika.
Svećenici, redovnici i redovnice, koji su do sada svjedočki izdržali na svojim župama i u svojim preostalim samostanima – u dogovoru sa mnom i svojim redovničkim poglavarima – smatraju potrebnim i razboritim da krenu, pojedinačno ili u grupama, za prognanim vjernicima svojih župa. Većina od dvadeset i dvojice još uvijek nazočnih svećenika na ovom području idućih će dana najvjerojatnije otići za vjernicima da im budu od pomoći u teškim danima njihova progonstva.
Zajednica redovnica Družbe sv. Vinka Paulskog mora upravo danas na- pustiti svoj samostan u Banjaluci, nakon 123 godine svoje nazočnosti u ovom gradu.
Na cijelom ovom području ima još dvanaest oštećenih, al i nesrušenih župnih crkava. Odlaskom vjernika i svećenika one su prepuštene devastaciji, ako ne i potpunom uništenju. Iz svih tih crkava nastojimo spasiti barem najvrjednije stvari koje su u funkciji bogoslužja, sklanjajući ih u zgradu Biskupskog ordinarijata.
U samom gradu Banjalucije osim zgrade Biskupskog ordinarijata i katedrale još i samostan i velika samostanska crkva o. trapista, osnovan 1869. godine. U njemu su još petorica redovničke braće. Također je ovdje i samostan redovnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove s dvanaest redovnica.
Postoji realna opasnost da i ove, od posebnog značaja crkvene institucije,
budu u najskorije vrijeme napadnute.
U ovakvim dramatičnim trenucima, osim što želim obavijestiti Svetu Stolicu o stvarnoj situaciji, u kojoj se trenutno nalaze ostaci Katoličke Crkve u sjeverozapadnom dijelu Bosne, odnosno banjalučke biskupije, moram također postaviti i pitanje: što nam je ubuduće činiti?
Ako i odu skoro svi vjernici, a za njima i svećenici i redovnici, ja sam spreman ostati i dalje na svome mjestu! Ali, nemam nikakve garancije ni od koga – niti za osobnu sigurnost, niti za sigurnost preostalog crkvenog inventara, koji se nalazi u zgradi Ordinarijata i katedrale, poglavito za matične knjige sa naših župa, kao i za arhiv. Kako i kod koga poduzeti potrebne korake da se osigura i sačuva samo srce biskupije kao institucije, tj. Biskupski ordinarijat i barem arhiv i župne matice, ali i vrlo velika knjižnica biskupije i ona nedavno srušenog franjevačkog samostana u Banjaluci (Petrićevac), koja je također u našoj zgradi?
Može li Sveta Stolica išta poduzeti kod ovdašnjih aktualnih političkih auto- riteta da nam se s njihove strane ne dogodi ono najgore – uništenje? Inače se mora što prije poduzeti sve da se pronađe siguran način dislociranja i samog središta naše biskupije kao institucije (biskupijska zajednica je najvećim dijelom već izmještena!).
Usrdno molim od strane Svete Stolice što hitnije sugestije!
Zahvaljujući još jednom Njegovoj Svetosti papi Ivanu Pavlu II., Vašoj Uzoritosti i Apostolskoj Stolici za svu dosadašnju, kao i buduću brigu i potporu u
našem nastojanju da propovijedamo i svjedočimo Kristovo evanđelje sve do žrtvovanja i samog života, izražavam Vam i ovaj put duboko poštovanje.
Odani Vam u Kristu, Dobrom Pastiru
Franjo Komarica,
banjalučki biskup
———-
Iz knjige: Franjo Komarica, U obrani obespravljenih. Izbor iz dokumenata banjolučkog biskupa i Biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina od 1991. do 1995. Drugo dopunjeno izdanje. Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 2003. – str. 299-301
TABB
