AudioIzdvajamoVijesti 2023. godina

AUDIO: NADBISKUP KUTLEŠA PREDVODIO EUHARISTIJSKO SLAVLJE NA PROSLAVI NASLOVNIKA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE I SARAJEVSKE KATEDRALE

Vrhbosanska nadbiskupija i katedrala Srca Isusova u Sarajevu, u nedjelju 18. lipnja 2023. svečanim Euharistijskim slavljem proslavile su svetkovinu svoga Naslovnika Presvetoga Srca Isusova.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup metropolita, predvodio je svečanu Misno slavlje u zajedništvu s predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH, apostolskim nuncijem u BiH nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom, i biskupima iz Mostara i Banje Luke mons. Petrom Palićem, mons. Franjom Komaricom i mons. Markom Semrenom. Koncelebrirao je 21. svećenik među kojima provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. U svojim korskim sjedalima bili su članovi Stolnog kaptola vrhbosanskog odjeveni u kanoničko ruho. Sudjelovale su brojne redovnice raznih kongregacija i bogoslovi, a župljanima katedralne župe pridružili su se i vjernici drugih sarajevskih župa. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Kod oltara asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater pod ravnanjem profesora vlč. Ivana Rake.

Nadbiskup Vukšić je prije početka Svete mise uputio riječi pozdrava i zahvale. „Poštovana braćo i sestre, okupljeni smo na ovo Euharistijsko slavlje s nakanom proslaviti svetkovinu Presvetog Srca Isusova, nebeskog zaštitnika Vrhbosanske nadbiskupije, i zahvaliti dragom Bogu za sve blagoslove kojima je hrabrio, odgajao, podržavao na pravom putu i posvećivao Nadbiskupiju i sve njezine vjernike“, kazao je nadbiskup Tomo te poimence pozdravio nuncija Francisa, biskupe Petra, Franju i Marka, provincijala fra Zdravka i sestre provincijalke, generalnog vikara i članove Kaptola, predstavnike raznih crkvenih ustanova, pjevače, bogoslove i sve ostale Kristove vjernike. „S nama je mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, koji će predvoditi ovo Misno slavlje i uputiti nam homiliju. Dragi nadbiskupe Dražene, velika ti hvala za dolazak u Sarajevo i za ovaj milosni događaj koji započinjenomo pod tvojim vodstvom i koji neka bude naša molitva za blagoslov svima, za slogu među ljudima i za mir u svijetu. Radujemo se tvom nedavnom imenovanju na službu zagrebačkog nadbiskupa i još jednom čestitamo na povjerenju koje ti je iskazala Crkva, a danas ćemo zajedno s tobom moliti također da dragi Bog blagoslovi tvoje služenje za dobro i napredak Crkve Kristove u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša i srca svih ljudi po svome srcu“, poželio je nadbiskup Vukšić na početku Svete mise.

Zahvaljujući nadbiskupu Tomi na riječima dobrodošlice, nadbiskup Kutleša je kazao da se raduje što može predvoditi Svetu misu u gradu u kojem je proveo pet godina u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, a posebno je pozdravio sve profesore i odgojitelje u toj Stadlerovoj ustanovi.

Na početku svoje propovijedi nadbiskup Kutleša je podsjetio da je prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, 15. siječnja 1882. svetkovinu Srca Isusova proglasio „glavnim čuvarom i patronom“ novoosnovane nadbiskupije kada je napisao: „Proglašujem, da je od danas glavni čuvar i patron ove nadbiskupije: Srce Isusovo. O koliko je dobro i ugodno prebivati u Srcu Isusovu! O ljepoto toliko stara, a meni još toliko nova!“.

„Možemo reći da je štovanje Srca Isusova stara pobožnost, ali je uvijek tako osvježavajuća i nova ljudskome srcu. Takva su i sva ostala otajstva naše vjere, ‘stara ljepota’ koja je utkana u temelj naših osobnih života, ali i kolektivnog sjećanja naroda. Mi možemo graditi budućnost bez vjere, bez svoga identiteta, ne mareći za ovu ‘staru ljepotu’, no ubrzo ćemo ostati bez zanosa i svježine. Štoviše, čovjek bez Boga postaje destruktivan. Svaki pokušaj izgradnje svijeta bez Boga ili mimo Boga završio je u porazu. Osobni, obiteljski i društveni život iz kojeg je istisnut Bog vrlo brzo postaje kuća na pijesku za koju Isus kaže i ‘bijaše to ruševina velika’ (Mt 7,27). Zašto je tome tako? Zato što čovjek želi graditi, kreativan je, posjeduje veliki stvaralački potencijal. Napredak društva, tehnologije i medicine učinio nas je kadrim da uklonimo tolike nevolje koje su mučile čovječanstvo. Zamislite samo kolika je moć današnje biotehnologije, informatike i sredstava komunikacije; promatramo prostranstva svemira i poznajemo vlastitu DNA molekulu“, kazao je nadbiskup Dražen.

„Tolika su sredstva unaprijedila naš život. No, pitanje života nije samo pitanje standarda i kvalitete života. U enciklici Laudato si, papa Franjo napominje kako ‘nikada čovjek nije imao toliku moć nad samim sobom’, no ‘ne postoji nikakvo jamstvo da će (tu moć) dobro koristiti, poglavito ako se promatra način na koji se njome služi’. Ima li istine u ovome što kaže Papa? Pogledajmo oko sebe. Još se vode ratovi, još žene i djeca plaču za poginulima, još postoji sirotinja koja prevrće po kantama za smeće, još ljudi umiru bez lijekova, još nema socijalne ni ekonomske pravde, još ljudi rastaču vlastite obitelji, još djeca i mladi novim sredstvima komunikacije uništavaju vlastite živote. Jednostavnim riječima: imamo ‘veliku glavu’ a zakržljalo ‘maleno srce’. Srce nam je nerazvijeno. Možemo i znamo puno toga ali smo žedni ljubavi, žedni je primiti i puno puta i iz raznih razloga nesposobni tu istu ljubav darivati. Ova pobožnost i svetkovina aktualnija je i potrebnija više nego ikad jer nas Kristovo otvoreno srce uči tri temeljne stvari: ljubljena smo djeca Božja, ljubiti Boga koji je naš Otac i ljubiti svakog čovjeka“, poručio je zagrebački nadbiskup.

Podsjetivši na riječi iz Ivanova evanđelja da je „Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine niti jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni“ (3,16), nadbiskup Kutleša je istaknuo da „ljubimo Boga jer je on prije ljubio nas“. „Naša nesposobnost ljubiti druge dolazi otuda što ne znamo na ispravan način ljubiti Boga, što je naša slika o Bogu zamagljena, iskrivljena, ponajprije ranom istočnoga grijeha a potom i naših osobnih rana i neurednih strasti. Oholi stari neprijatelj i u čovjekovo je srce posijao isto sjeme oholosti. Čovječanstvo je postalo oholo, gordo, poput naroda iz pripovijesti o kuli Babilonskoj koji naduto kliče: „podignimo sebi grad“, „pribavimo sebi ime“ (usp. Post 11,1-9). Plod oholosti je razdor, narodi raspršeni po svoj zemlji, a svaki od njih govori jezikom koji drugi ne razumije. Oholost prkosi Bogu, vodi u rivalstvo i razilaženje, u mržnju i bratoubojstvo“, kazao je zagrebački nadbiskup ističući da „Boga treba ljubiti poslušnošću i pokornošću srca i uma“ kao i da „ponizan razum spoznaje i prihvaća istine vjere i one postaju svjetlo na životnom putu, osvjetljuju ga; a pokorno srce osjeća dublji smisao i sigurnost neovisno o neizvjesnosti i kušnji koju prolazi“.

„Učimo se braćo i sestre, Kristovim Srcem, koje je Ocu vrlo omiljelo, pokloniti Bogu. ‘Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim’ (Mt 11,29). Mir i spokoj duše nije plod: samoostvarenja, ili nametanja svojih zahtjeva drugima, ili pak savršenih socioekonomskih i političkih okolnosti. Mir je stvar ljudskoga srca koje je svoje otkucaje uskladilo sa Srcem Isusa Krista. Mir je plod srca koje je naučilo ljubiti. Stoga papa Benedikt XVI., u enciklici Bog je ljubav, tumači da je ‘Duh unutrašnja sila koja usklađuje srca vjernika sa srcem Kristovim te ih potiče da ljube braću kao što ih je on ljubio’“, kazao je nadbiskup Dražen.

„Sarajevo kroz povijest prati glas da je ‘europski Jeruzalem’ zbog kulturoloških i vjerskih razlika, a ponekad i vrlo osjetljivih nacionalnih podjela. U enciklici Svi smo braća papa Franjo nas potiče kako ‘naša ljudska obitelj mora naučiti živjeti zajedno u skladu i miru, a da pritom svi ne moramo biti isti’, podsjeća nas na dokumente II vatikanskog sabora koji kažu da se ‘poštivanje i ljubav moraju protegnuti i na one koji misle drugačije od nas’. Papa kroz prispodobu o Milosrdnom Samarijancu poučava kako se othrvati uskogrudnim podjelama, kako prevladati sve kulturne i povijesne prepreke, jer razlike i napetosti među ljudima nestaju ‘pred mučnim prizorom poniženoga čovjeka koji leži na cesti’. Ljubav prema svakom čovjeku proizlazi iz njegova dostojanstva jer svaki je čovjek stvoren na sliku Božju. Zato je dijalog ljudi dobre volje, a različitih pogleda, traženje i njegovanje temeljnog ljudskog zajedništva hitna potreba našeg vremena, taj je dijalog prije svega ‘razgovor o ljudskom životu (…) stav otvorenosti’, da dijelimo s drugima njihove radosti i boli. Uđimo danas braćo i sestre u njegovo Božansko Srce, da budemo preobraženi od njegove božanske ljubavi, da primimo od punine njegove. Naše će srce tada biti po Srcu njegovu i biti ćemo u svijetu otkucaji njegova Srca. Postati ćemo krotki i ponizni, sposobni ljubiti, osobito one koji trpe i koji su najpotrebniji. Neka njegov pogled bude u našem pogledu, njegove ruke u našim rukama, njegove rane u našim ranama, njegov križ u našim križevima, a njegovo Srce sjedinjeno s našim srcem“, poručio je na kraju propovijedi nadbiskup Kutleša.

KTA

Povezani članci

Back to top button